Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to ne podari.” Pri tome je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, svojom rukom išaretio ukazujući na kratkoću tog časa. (El-Buhari, br. 935)
U preciziranju tog časa u kojem se molitva uslišava, učenjaci imaju različita mišljenja od kojih su po jačini argumenta najizraženija dva:
Prvo, to je vrijeme nakon što imam sjedne na minberu pa sve do završetka džuma-namaza;
Drugo, to je vrijeme nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak.
“Lã ilãhe illã Ente, ja Hannãnu, ja Mennãnu, ja Bedi`u `s-semavati ve lèrdi, ja Ze `l-dželali ve `l-ikrãm”
Značenje:
“Nema drugog Boga osim Tebe, o, Najsamilosniji, Ti koji daruješ obilje blagodati, Ti koji iz ničega stvaraš nebesa i Zemlju, Ti koji imaš cjelokupno veličanstvo i čast!”
Prijatelju! “Hannãn” i “Mennãn” spadaju u mubarek imena Allaha, dž.š. Oni koji imaju neku želju ili htijenje pa u petak,u bilo koje vrjeme, prouče dovu koju su nanijjetili i toj dovi dodaju ovu, bit će im ispunjeno ono sto su htjeli; dova će im, znači, biti kabul. (Najporal)
