Pratite nas

Sudbine

Pastrmke i rakija od divlje kruške: RAHATLUK NA VRELU MILJACKE

Published

on

Pastrmka iz ribnjaka, riblja čorba i rakija od divlje kruške, a onda blagi uspon do vrela rijeke Mljacke, naš su prijedlog za izlet ako vas put navede u Sarajevo ili okolinu.

Vrelo Miljacke udaljeno je oko 20 kilometara od centra Sarajeva, i malo ga je teže naći, a putevi do tamo su veoma uski, skoro da ne mogu da se momiđu dva automobila.

Paljanska Miljacka izvire jugoistočno od centra Pala na sjevernom obronku Ravne Planine i na nadmorskoj visini od oko 1010 m i to u vidu jačih kraških izvora gravitacionog tipa. Planinski potočići žubore svojim kaskadama i u čarobnom šumskom ambijentu spuštaju se koritom i jarugama dok se ne udruže u jedan riječni tok koji se probija u paljansku ravnicu.

Vodopadi na vrelu Paljanske Miljacke su čaroban prizor i senzacija za čula. Кvalitet ove planinske vode je veoma pogodan za pastrmke, te se nedaleko ispod vrela nalaze ribnjaci i restorani, navode u Turističkoj organizaciji Pala.

Restoran i ribnjak “Vrelo Miljacke ima svoju dugogodišnju tradiciju”. Osnivač restorana Milorad Vujičić, započeo je svoj radni vijek kao građevinski šegrt već u 16. godini. S vremenom je postao građevinski poslovođa, a poslije i diplomirani inženjer građevine.

Radio je u poznatim sarajevskim firmama GP Bosna i Vranica na raznim rukovodećim mjestima i učestvovao u izgradnji većeg dijela Sarajeva.

A onda, kako pričaju u restoranu, 1974. godine Milorad i njegova supruga Radenka kupili su plac za izgradnju vikendice na kome se danas nalazi restoran. Ideja o izgradnji ribnjaka se polako i spontano rađala, da bi se već 80-ih godina započelo sa izgradnjom prvog bazena za uzgoj pastrmke.

Кako se tlo oko potoka uređivalo tako se iz jedne zarasle vododerine ukazivala ljepota prirode i otvarali se izuzeteno povoljni uslovi za stvaranje ribnjaka. Ribnjak je ubrzo postao popularno mjesto i sticao je posjetioce iz cijelog regiona. Svi gosti su uvijek bili ponuđeni domaćom rakijom, a bilo je i onih koji su zamolili da im se riba ispeče na licu mjesta. Tako je spontano i rođena ideja o izgradnji restorana. Građevinski materijal se pribavio i radovi su počeli 1991. Onda je došao rat.

Za vrijeme rata Milorad je gradio restoran skoro ni od čega. Sam je svojim rukama napravio bazene, mostove, kamene zidove i restoransku zgradu. Sa završetkom rata restoran je počeo sa radom spreman da primi svoje prve goste. Stoga se 1995. godina obilježava kao prva godina restorana sa kompletnom ponudom i svim uslovima za rad.

Milorad i Radenka su 19. godina zajedno vodili restoran sve do 2014. kada je Radenka preminula Nakon toga je Milorad nastavio sam da vodi restoran sve do svoje smrti 2018. Umro je u 88-oj godini života. Danas se restoran nalazi u vlasništvu sina Gorana i njegove porodice. (Naj portal/Dragoljub Petrović)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending