Svako ko je ikada posmatrao mesožderku kako tamani insekte, vjeruje da se neke biljke mogu ponašati pomalo neobično. Ili mnogo, poput drveta koje hoda.
Socratea Ekorrhiza je jedino pokretno drvo na svijetu. Ova jedinstvena stabla poznata su kao ekvadorske šetajuće palme.

Kažu da je to komplikovan sistem korijenja koji služi poput nogu, pomažući drvetu da se neprestano kreće ka sunčevoj svjetlosti kako se mijenjaju godišnja doba. Drveće koje hoda može da se pomjeri dva-tri centimetra dnevno, ili 20 metara godišnje.

Vodiči u prašumama u Ekvadoru već decenijama pričaju turistima o nevjerovatnim šetajućim palmama. Najčešća verzija priče je da drvo polako hoda u potrazi za suncem tako što pušta nove korijenove prema svjetlosti i omogućava starim korjenovima da umru. Neobični korjenovi, odvojeni od debla nekoliko metara iznad zemlje, stvaraju iluziju drveća koje ima noge.

Kada je o nauci riječ, prvi koji se pozabavio ovim neobičnim stablima 1980. godine bio je Džon H. Bodliu. U časopisu Asocijacije za tropsku biologiju i zaštitu, dr Bodli je otkrio da palma koristi svoje korijenje da bi se „udaljila“ od mjesta klijanja ako drugo drvo padne na sadnicu i obori je. Na ovaj način se drvo može udaljiti od prepreka koje predstavljaju veliku opasnost za nezrele biljke.

U novije vrijeme, Peter Vrsanski, paleobiolog sa Instituta za nauku o Zemlji Slovačke akademije nauka u Bratislavi, tvrdi da je ovaj fenomen vidio iz prve ruke.

Kada dolazi do erozije tla, drvo pušta novo, dugo korijenje koje pronalazi novo, čvršće tlo, ponekad i na 20 metara udaljenosti, rekao je Vrsanski. Tada se polako, kako se korjenovi sležu u novo tlo i drvo strpljivo savija prema novim korjenovima, stari korjenovi polako podižu u vazduh. Čitav postupak da se drvo preseli na novo mjesto sa boljom sunčevom svjetlošću i čvršćim tlom može potrajati nekoliko godina.

S druge strane, nije mali broj naučnika koji insistiraju na tome da hodajuće drvo nije ništa drugo do običan mit. (Naj portal)