Pratite nas

Sudbine

Ovo je Tamara, kojoj su Balkanci ukrali 25 miliona funti, ali su svi brzo uhapšeni: KAKO JE FOTOGRAFIJA POLNOG ORGANA ODALA JUGOSLAVA JOVANOVIĆA

Published

on

Tamara Eklston godinama živi u britanskoj prijestonici gdje je prije nekoliko godina iz njenog doma odneseno 25 miliona funti, što u novcu, što u dijamantima. Detalji te pljačke prikazani su u BBC dokumentarcu pod nazivom “Kako su ukradeni dijamanti Tamare Ekslton?”.

Kćerka Slavice i Bernija Eklstona rekla je u dokumentarcu da nakon te pljačke uvijek razmišlja da li je bezbjedna u svojoj kući čija se vrijednost procjenjuje na 70 miliona funti.

U dokumentarcu se vidi kako je svaka prostorija u vili Tamare Eklston uništena, lopovi su kroz baštu upali u kuću, polomili prozore i slomili sva vrata na 57 soba. Tamara je za vrijeme pljačke, koja se dogodila u decembru 2019. godine, sa suprugom i kćerkom bila na odmoru u Finskoj.

Lopovi su u kuću upali nakon što je ona na društvenim mrežama objavila da sa svojim mužem Džejem Rutlandom i njihovom kćerkom Sofijom boravi u Laponiji u Finskoj. Sigurnosne kamere pokazale su da su lopovi istog dana kada je ona to otkrila, provalili u njenu vilu. Jedan od radnika obezbjeđenja koji je te večeri nadzirao njenu kuću, otišao je do prodavnice da kupi piletinu što su lopovi iskoristili da provale u skupocjeni dom poznate nasljednice, prenosi Daily mail.
Radnik obezbjeđenja ih je na kraju pronašao dok su preturali Tamarinu garderobu. Međutim, uspjeli su da pobjegnu i da iznesu novac i dijamante odnosno plijen u vrijednosti od 25 miliona funti.

Detektivi su tokom istrage otkrili da su lopovi na lice mjesta stigli taksijem. Policija je potom pronašla taksistu koji ih je dovezao do kuće Tamare Eklston, a on im je rekao da ih je nakon pljačke odvezao do hotela Hilton u ulici Park Lejn u srcu londonske gradske četvrti Vest End. Sigurnosne kamere su ih potom snimile kako sa torbama u rukama koje su bile u vlasništvu Bernijeve kćerke, ulaze u drugi taksi koji ih je odvezao u jugoistočni dio Londona.

U nadi da će pronaći bilo kakav dokaz, jedan od detektiva koji je radio na slučaju javio se lancu hotela i apartmana “TLK Apartments”. Rekli su mu da svojim gostima daju telefonski broj na koji mogu da se jave u slučaju nevolje. Jedan od lopova koji je opljačkao Tamaru Eklston poslao je na taj telefonski broj fotografiju svog polnog organa. Radnik sa recepcije hotela u kojem su odsjeli, blokirao je broj sa kojeg mu je stigla ta fotografija I sačuvao kontakt pod nadimkom “Čudak”.

“Čim sam to saznao, znao sam da smo pronašli pravu grupu ljudi”, rekao je u dokumentarcu detektiv Tomas Grimsou, prenosi “The Sun”.

Nakon što su saznali broj sa kojeg je poslata fotografija, policija je ubrzo ušla u trag Jugoslavu Jovanoviću koji je hotelsku sobu u hotelskom lancu TLK Apartments iznajmio pomoću svoje važeće lične karte. Kasnije se saznalo da je Jovanović u Veliku Britaniju došao 30. novembra i da je zemlju napustio 18. decembra,pet dana nakon pljačke. Policija je otkrila da je Jovanović učestvovao u pljačkama kuća pokojnog itajlandskog biznismena Višaja Šrivadanapraba, vlasnika fudbalskog kluba Lester Siti i bivšeg fudbalera Franka Lamparda.

Policija je zatim ustanovila da su u pljački učestvovali i Italijani Alesandro Malteze i Alesandro Donati. Lopovi su pronađeni u Italiji, odakle su izručeni Velikoj Britaniji. Sva trojica priznala su krivicu za teške krađe koje su počinili između 29. novembra i 18. decembra 2019. godine. Jovanović je priznao i da je između 10. decembra 2019. i januara 2020. godine prao novac kao i da je pokušao da proda ukradenu imovinu.

Jugoslav Jovanović je osuđen na 11 godina zatvora dok su ostala dva lopova istoga dana osuđeni na zatvorske kazne od osam godina i devet mjeseci. Daniel Vuković joji je četvrti član bande lopova koji su opljačkali Tamaru Eklston još nije nije uhapšen. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending