Sudbine

Ovo je Irfan Hodžić. “Željin” navijač kojeg je sudijska nepravda teško pogodila: ZBOG BILBIJINIH ODLUKA SAM PAO SA TRIBINE I SLOMIO NOGU

Published

2 godine

19/11/2022

Poznato je da Želježničar ima najvjernije I najvatrenije navijače u BiH. Prema zvaničnim podacima “Željo” je ubjedljivo najposjećeniji klub u Premijer kugi BiH, ali I klub kojeg finanijski najšešće udaraju “po džepu”. Aktuelno rukovodstvu u Fudbalskom savezu BiH već nekoliko godina zaredom ia na “nišanu” Želju, Sarajevo, Veleža, Slobodu… Čelika su već uništili, a ne treba zaboeraviti ni Olimpik

Vrhunac sudijske krađe, nepravde I lopovluka desio se na Grbavici, kada je sudija Luka Bilbija, pema mišljenju sportske javnosti, uništio sjajnu fudbalsku predstavu, a Želju je rezultatski oštetio i sumnjivim odlukama u korist Banjalučana.

Publika je prostetovala, a najteže je prošao Irfan Hodžić, Željin Navijač koji je prilikom protestovanja sudijskim odlukama okliznuo se i pao sa zapadne tribine, zbog čega je nastao muk na Grbavici. Srećom, brzom reakcijom doktora Hodžić je prošao bez većih povreda.

“Imao sam operaciju, povrijedio sam nogu, ali ide na bolje hvala Bogu – kaže Irfan.

Za portal “avaza” je ispričao kako je došlo do nesreće. Utakmice Željezničara doživljava srčano, a na susretu sa Borcem “Plavi” su poveli, pa primili gol, da bi drugi pogodak domaćih bio poništen.

– Ja volim Željezničar. Na toj utakmici se svašta nešto izdešavalo. Bio sam izrevoltiran nakon jedne diskutabilne odluke sudije koji nas “je ubio”.

Krenuo sam protestovati, ali sam se okliznuo i pao preko ograde koja je na zapadnoj tribini prilično niska. Taj dan je padala kiša i bilo je jako klizavo, ali sam se srećom dočekao na nogu. Kasnije mi je ustanovljena fraktura platoa tibije, te pokidani medijalni ligamenti, mišić, a slomljen je i mali prst na ruci – priča Hodžić.

Hodžić je vjerni “željovac”, uvijek je on bio taj koji je podržavao klub sa Grbavice, no sada, kada mu je bilo teško, klub je bio uz njega.

“Nedugo nakon operacije su ga zvali iz kluba. Sportski direktor Samir Bekrić, fudbaleri Nedim Mekić i Edin Cocalić, te direktorica kluba, javili su mu se i navijači i ponudili pomoć.

Sad tek shvatam da smo mi kao jedna porodica – navijači, igrači i ljudi koji rade u klubu – rekao je Hodžić. On je, inače, uposlenik Opće bolnice “Abdulah Nakaš”, a ljubav prema Željezničaru traje od malih nogu, kada je sa sedam godina otišao na svoju prvu utakmicu.

“Na prvu utakmicu sam otišao sa dajdžom kada sam imao sedam godina. Bila je to utakmica protiv Njukastla. Vjerovatno je to od tad krenulo iako nisam ni znao šta to znači u tim godinama. I onda nekad 7. ili 8. razred sam otišao samostalno na prvu utakmicu i od tad sve do danas bodrim svoj Željezničar i uvijek ću ga bodriti. Jer kako kažu: Jednom Željezničar, uvijek Željezničar – kazao je Hodžić. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Sad smo jedan – jedan: KAKO SU ANTE I FLOKI JEDAN DRUGOM SPASILI ŽIVOT?

Predhodna vijest

Komšinica vragolanka: ŠTA DA RADIM, ZAVODI ME, JA SAM SOLO, ONA UDATA!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)