Pratite nas

Zanimljivosti

Ove stvari psihopate rade samo uveče, jedna je posebno jeziva: PROVJERITE IMATE LI VI OVU NAVIKU

Published

on

Kako da prepoznate psihopatu? Iako postoji mnogo različitih osobina po kojima možete da ih prepoznate, studija iz 2015. godine kaže da psihopate imaju tedenciju da budu „noćne sove“.

Kako je studija pokazala ljudi koji boluju od psihopatije bolje rade noću. Iako većina ljudi ima ideju šta je to psihiopata, malo njih može da definiše koje tačno osobine ketegorišu ovaj poremećaj ličnosti. Klinički psiholog, doktor Danijel Forš kaže da je psihopatija poremećaj ličnosti koji je hroničan, a čini „osobu nefleksibilnom i uglavnom očinje u adolescenciji ili ranom odraslom dobu, ali se nastavlja tokom čitavog života. Termin psihopata često upućuje i na termin sociopata, iako je pravi termin za oba „antisocijalni poremećaj ličnosti“.

“Psihopate zanemaruju i krše prava drugih, mogu biti fizički agresivni, bezobzirni, nemaju sposobnost kajanja, mogu biti vrlo impulsivni i često su varljivi. ne pridržavaju se društvenih normi ni zakona. Uništavaju imovinu, kradu, manipulišu…”, kaže Forš.

Zbog toga oni imaju tendenciju da budu „noćne sove“, a stručnjaci navode 6 noćnih navika pravih psihopata:

1. Imaju neobične obrasce spavanja
Uopšteno psihopate imaju afinitet ka tome da budu okrutni prema životinjama, djeci i drugim „bespomoćnim stvorenjima“. To je zbog toga jer ne mogu da se povežu sad rugim ljudima. Kada se radi o spavanju uglavnom ih prati nemogućnost da zaspe.

“Psihopata ima tendenciju da ima neobične obrasce spavanja i uglavnom je noćni tip”,  kaže doktor Ketrin Smerling.

2. Kada konačno zaspe, spavaju nemirno
Iako su psihopate noćni tipovi, svima treba san, bar povremeno.

“Postoje neka istraživanja koja pokazuju da ljudi koji pokazuju psihopatske osobine mogu samo nekoliko sati da sopavju mirno, uglavnom je tu mnogo bacanja po krevetu i okretanja. Ljudi koji se bore sa spavanjem se uglavnom žale na stres ili „brze misli“ koje su karakteristične za osobe sa psihopatskim ponašanjem”,  kaže doktor Sal Rihbač sa Instituta „Ambrosia Treatment Center“ Prema doktoru Rihbaču ako znate nekoga ko može da savršeno dobro funkcioniše i sa samo dva do tri sata sna tokom noći, možda znate pravog psihopatu. Za mnoge je ovo posebno jeziva stvar.

3. Vole veze za jednu noć
Psihopate su poznate po tome što mogu da budu jako šarmantni i po tome što žude za rizikom.

“Ova opasna kombinacija često dovodi do dugih noći kada psihopata pokušava da pronađe što više načina da potvrdi svoju dominaciju. Psihopate traže razne mogućnosti da iskoriste druge i mogu da ugovore i po nekoliko seksualnih susreta u toku jedne noći”, kaže doktor Kejleb Bak.

4. Služe se samo ritualima koji su sredsređeni za nji
“Psihopate nemaju moralni kompas i kroz život ih pokreće samo to što su opednuti samim sobom”,  kaže psihoterapeut Pol Hokmajer. Neki od opsesivnih noćnih rituala uključuju dosta doterivanja da bi izgldali „savršeno“ ne samo sami sebi, već i drugima.

5. Vole da rade nešto kreativno i produktivno
Iako nisu visoko moralni, mnoge psihopate imaju nevjerovatne umove koje treba jako stimulisati. Da bi ostali u toku psihopate će raditi nešto kreativno i produktivno u vreme kada drugi ljudi spavaju. Zbog toga psihopate pokazuju devijantne načine razmišljanja. Medicinski časopis „Psychology Today“ sugeriše da psihopate mogu da korsite ovo „različito mišljenje“ da istražuju umetničke i naučne poduhvate i da ih ponekad osveže svojim genijalnim pristupom.

6. Ostaju fokusirani na samo jedan zadatak koji im je interesantan u tom momentu
“Noćne navike antisocijalnih ličnosti vriraju. Bez obzira šta e dešava oko njih, čak iako je nešto monumentalno, oni će ostati usredsređeni na taj zadatak koji ih trenutno zanima. Psihopata neće zanemariti svije interesovanje zbog nečega većeg”,  kaže doktor Džin Beresin. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending