Ovako je Halid Bešlić govorio našem novinaru: Kad dođe vrijeme, otići ću rahat

U 72. godini života danas je u Sarajevu, nakon kratke i teške bolesti, preminuo legendarni Halid Bešlić. Ova tužna vijest kao bomba odjeknula je regionom.

Ugradnja stenta

Jedan od posljednjih intervjua dao je našem novinaru Bati Šišiću. Tada smo ga sreli u Semizovcu na benzinskoj pumpi “Bešlić“. Uvijek neko dođe da ga pozdravi, a on „pjevač iz naroda i za narod“ sa svakim se lijepo pozdravi, progovori koju riječ. Eto to je i takav legendarni Bešlić, najpopularniji i bez konkurencije pjevač u regionu. Jednostavno rečeno ponos Bosne i Hercegovine.

Nakon ugradnje stenta, izgledate baš opušteno, zdravo?

-Pa tako se zaista i osjećam. Ugradnja stenta trajalo je nekih dvadesetak minuta, ali prije toga nije bilo baš dobro. Gušilo me je, brzo sam se umarao. Čekam da se još malo oporavim, a onda idemo dalje u nove nastupe, koncerte, turneje.

Da li ste se barem malo prepali?

-Ne, nisam, jer ja sam čovjek koji se baš iživio, prošao dosta toga. Dragi Bog i život su mi dali mnogo toga, tako ako i dođe taj neki trenutak otići ću rahat. Samo me interesuje šta će biti sa onom mojom djecom, da mi oni ostanu živi i zdravi, a što se mene tiče, ja sam sve svoje snove ostvario.

Ljude jednostavno fascinira Vaša jednostavnost, normalnost jedne mega zvijezde?

-Ma, kakva zvijezda, ja sam kao i svi ostali. Ja sam tako odgojen da ostanem normalan, jednostavan, čovjek iz naroda. Ako je problem da ostaneš normalan, jednostavan, onda sa ovim svijetom stvarno nešto nije u redu. Ima likova koji vole da budu zvijezde, da budu nedodirljivi, ali narod sve to nekako na vrijeme prepozna.

Veoma ste poznati, popularni i traženi u Hrvatskoj?

Muzički trendovi

-Pa, vjerovatno se taj moj stil koji ja sada pjevam poklopio sa njihovim muzičkim trendom. Svaki moj koncert u toj državi je izuzetno posjećen, i ta publika me tamo mnogo, mnogo voli, a vjeruj mi i ja njih. Ma, na moje koncerte bilo gdje da pjevam u regionu dolaze ljudi koji vole pjesmu, ljude i dobro druženje, pa je tu uvijek taj neki tajni fluid koji nas povezuje. Moje pjesme su kombinacija svega i narodne muzike i mediterana, a ja sam u Hrvytskoj popularan kod ljudi koji su odrasli na zabavnoj muzici.

Kada ste pomenuli emocije, koliko ste emotivni i koliko lahko pustite suzu?

-Po meni, sada to iskreno kažem, čovjek koji ne zna pustiti suzu, za mene i nije čovjek. To je onda robot bez emocija. Mene kada nešto emotivno dirne, onda suza sama krene, a to je sastavni dio života. Svaka emotivna situacija me raznježi ili rasplače.

Dedo Halid

Gdje Vam se nalaze sin, snaha, unuci?

-Oni su još uvijek u Njemačkoj, a uskoro treba da dođu u Sarajevo, već početkom augusta. Unuci još imaju par dana škole, završavaju prvi razred i jedva čekam da ih vidim. Dedo ih mnogo voli.

Da li već znaju ko im je dedo?

-Ma, znaju nešto malo, ali njima je najbitnije kada im mama i tata ne žele nešto da kupe, onda kažu, dedo će njima da kupi. Ja sam za njih samo dedo Halid. Oni su zadnjih godina živjeli u Offenbachu, a sada će da sele za njemački grad Saarbrücken. Tamo će im biti mirniji život, a i taj grad ima direktnu liniju za Sarajevo, pa sam za tren kod njih.

Bato Šišić