Legendarni golman Slobodan Jajnuš – Čobo pristao je 1982. godine na intervju, ali da puno ne priča o fudbalu. O svojim putovanjima po tadašnjoj Jugoslaviji je rekao:

“Stekao sam mnogo poznanstava, upoznao mnoge ljude i gradove, ali u Sarajevu sam najsretniji. Kopao sam i nogama i rukama da se vratim u svoj grad.

Da li ste još nešto stekli od te “šetnje” po Jugoslaviji?

“Kafić. Naime u martu ću otvoriti kafić u Sarajevu. Zvaće se “No1” i to me sada ispunjava.

Znači imate dosta novca, ili pak kao i većina mislite na inostranstvo?

“U inostranstvo ću ići samo na godišnji odmor ali nikada neću otići iz Jugoslavije da bi igrao za neki strani klub. Ja sam pomalo čudan I ne baš prilagodljiv čovjek, pa ne znam kolika lova da je u pitanju. Moj osjećaj sigurnosti i nostalgije ništa ne može platiti.

Znači li to možda da je bar za sada imate dovoljno?

“Para nikada nije dosta, pogotovo za čovjeka koji je lak na lovi kao ja, koji voli društvo, provode, putovanja. Ali ako sebe posmatram u odnosu na moje vršnjake studentem imam ja dosta, a čvrsto vjerujem da će je biti I još više. Pružiti ću sve od sebe.

Stalno ste okruženi ženskim društvom?

“Žene su moj hobi. Volim ih sve i prijatno mi je u njihovom društvu, ali ipak najsretniji sam kada djevojci mogu da kažem da sam trgovački putnik i da mi ona vjeruje. Onda stvari kreću sasvim drugim tokom, onim kojim ja želim. Jer koliko mi populanost pomaže, toliko me često čini nesigurnim i sumnjičavim.

Mislite li da slava prolazi, da se vječno ne možete baviti ovim poslom?

“Bar još neko vrijeme ne želim da razmišljam o tome. Na drugoj godini sam ekonomije u Sarajevu. Znam da to moram završiti ali pošteno rečeno, ne volim da učim. Vrlo sam težak da uradim ono što moram, obično činim ono što želim, pa tako umjesto političke ekonomije radije čitam Balzaka.

Odajete utisak sretne i zadovoljne osbe. Imate li nekih posebnih želja?
“Ja sam u željama i u životu skroman. Ove godine želim samo – plavi dres. (Naj portal/AS 1982. godine)