Prirodni lanci preživljavanja u kojem se tačno zna ko su prirodni (ne)prijatelji demantira neobična priča koju bilježimo u živopisnom odžačkom selu Potočani smještenom na obroncima planine Vučjak.

Mjesto događanja imanje porodicei Ane i Huse Topalović, penzionera koji u svojoj vikendici i idiličnom okružju čekaju svoj zlatni pir, pet decenija skladnoga braka. Upravo u tom živopisnom i nesvakidašnjem okruženju, gdje dominira cvrkut ptica, životinje koje se slobodno kreću ili tek s improviziranim ogradama kako kokoške, patke, guske, purani i druge domaće životinje ne bi zalutale u takvoj prirodnoj ljepoti i u surovom krugu opstanka postale plijen, počela je neobična priča o malenom lanetu koje je u Topalovićima donio prijatelj.

I ništa ne bi bilo čudno da se nije razvilo prijateljstvo između prirodnih neprijatelja, malenog laneta, a kasnije prekrasne srne, i njenog progonitelja – psa. Sve je počelo prije nekoliko godina.

“Došao je čovjek i pitao me bih li uzela maleno lane jer je znao kakav nam je posjed – objašnjava za “Večernji list” Ana Topalović ze nastavlja:

“Lane se, kazao mi je, tek olanilo, a mama mu je pobjegla. Naravno da sam odmah prihvatila takav neobičan dar. Kazao mi je i to da ga moram hraniti na bočicu i da ima oštećene nogice, no bila sam spremna i to činiti kako bi lane preživjelo. Odmah smo ga nazvali Bambika – priča nam Ana.oTopalovići su u svome idiličnome okruženju imali i pse ljubimce, bosanske tornjake Šargu I Behara, masivne velike pse, snažne, odvažne, ali izuzetno pitome i plemenite. Poznati kao čuvari prostora u kojem obitavaju, oni su eoma brzo prihvatili siroto lane, preuzeli su roditeljsku brigu o njemu. Lane se stalno kretalo najprije uz ogromnoga psa Šargu, a kada je on nastradao, tu je ulogu preuzeo Behar zaštitnički se ponašajući prema Bambiki pred naletom radoznale peradi. Behar se nastavio brinuti o lanetu koje, ipak, nije moglo preboljeti Šargu.

“Bambika je očito bila tužna jer se vidjelo da stalno leži na mjestu gdje je Šargo ležao tražeći ga, valjda, po mirisu – priča nam Ana baš kao u nekakvoj neobičnoj, ali istinitoj priči o lanetu i Šargi, dok unuka Ema upija svaku bakinu riječ.

Ali, tu priči nije kraj. Jednoga je dana zov prirode ili, bolje rečeno, ljubavni zov, odmamio Bambiku u šumu, no kada je došlo vrijeme za porod, Bambika se ipak vratila kući Topalovićima. Donijela je na svijet muško i žensko lane.

Oni su izrasli u veliku srnu i srndaća, ponovno pod zaštitničkom šapom Behara, a na radost svih ukućana, najviše djece koja se svakodnevno okupljaju kako bi svjedočili neobičnoj ljubavi i skladu u kojem žive različite životinje.

“Ovo je čudo prirode da su se ovako pripitomili i zajedno žive. Kada tako različite životinje, koje bi se po prirodi trebale mrziti, mogu zajedno živjeti, trebali bismo i mi svi zajedno – zaključuje baka Ana Topalović iz Potočana dok joj se oko nogu vrzmaju njezini brojni ljubimci. (Naj portal)