Razglednice

Ova mjesta su napuštena, ali privlačna za turiste: UPOZNAJTE SELO LUTAKA ILI MAČAKA, ZAVITITE U GRAD DUHOVA

Published

3 godine

11/09/2021

Napušteni gradovi duhova, jezivi muzeji, podvodne skulpture nalik ljudima, sela gdje žive lutke u prirodnoj veličini, samo su neka od najbizarnijih mjesta na svijetu za koja možda niste čuli.

Pjegavo jezero u Kanadi

Pjegavo jezero pojavljuje se samo ljeti, kada isparavanje iza sebe ostavlja 300 grupisanih vodenih pjega. Pjegavo jezero sadrži najveću količinu minerala na svijetu, magnezijum-sulfat, natrijum-sulfat i kalcijum, kao i brojne druge supstance, kao što su srebro i titan. Jedinstveni sastav velike količine minerala stvara na jezeru predivne raznobojne mrlje. Jezero Kliuk već dugo se smatra svetim mjestom, čije vode su korištene za liječenje svega, od bolova u tijelu do borbenih rana.

Grad duhova u Namibiji
Nekada grad dijamanata, danas grad duhova bez ijednog stanovnika. Grad je imao sve sadržaje i institucije, bolnice, škole, elektranu, pozorište, čak i prvi tramvaj u ovom dijelu svijeta. Nakon Prvog svjetskog rata zalihe dijamanata su potrošene, a grad je konačno napušten 1954. godine. Dio napuštenih građevina se urušio ili je zatrpan pijeskom. Ipak, turisti su i danas radoznali da istraže sablasni grad duhova i saznaju više o njegovoj istoriji.

Podvodni muzej u Meksiku
Na dnu Karipskog mora u blizini Kankuna, 500 skulptura u prirodnoj veličini našlo je svoj dom, zahvaljujući preduzimljivom vajaru Džejsonu de Kaires Tejloru. Namjena skulptura je da one čine svojevrsni greben i tako privlače morski svijet. Posjetioci su pozvani da dožive nezaboravno iskustvo na monumentalnoj podvodnoj izložbi dizajniranoj za promociju kolonizacije morskog života, bilo na brodu sa staklenim dnom ili na ronilačkoj ekskurziji.

Selo lutaka u Japanu
U zamjenu za stanovnike, malo selo Nagoro u Japanu jezivim lutkama privlači turiste sa svih strana svijeta. Smješteno 550 kilometara jugozapadno od Tokija, mjesto je postalo poznato kao dolina lutaka, otkako je Cukimi Ajano počela da postavlja strašila na ulice kako bi selu „udahnula život“.

“U selu nas živi samo 27, a strašila je deset puta više – kaže Ajano.

Lutke lokalne umjetnice mogu se vidjeti pored puta, kako sjede u školskim klupama, čak i kako obavljaju poslove u njivama ili vrše radove na putu. Da bi strašila bila što sličnija ljudima, nanosi im šminku. Tako se umjetnica prisjeća svog djetinjstva, kada je u selu bilo živo. Mještana je tada, kaže, bilo nekoliko stotina.

Muzej kose u Turskoj
Muzej je formiran tako što je grnčar Galip Korukću odsjekao pramen kose Francuskinji koja je 1979. godine posjetila njegov atelje. Kosu je okačio na zid, i od tada bi od svake žene koja bi posjetila atelje sjekao po pramen kose i kačio na zid. Atelje je s vremenom pretvoren u muzej. Danas zidove i plafon podzemnog muzeja „krasi“ više od 16.000 pramenova kose.

Pepeljugina crkva na Tajvanu
Staklena crkva u obliku Pepeljugine cipele izgrađena je na Tajvanu prije pet godina kako bi privukla više ženskih vjernika. Smještena u gradu Budaiju, crkva je u potpunosti napravljena od stakla i sadrži 320 staklenih dijelova. Visoka je 16, a široka 11 metara. Spomenik drži Ginisov svjetski rekord kao najveća svjetska konstrukcija u obliku cipele sa visokom potpeticom.

Ostrvo mačaka u Japanuofimedia
Malo japansko ostrvo Taširođima nazivaju i ostrvom mačaka, kojih ima šest puta više od stanovnika ostrva. Doselile su se prije četiri vijeka, a doveli su ih ostrvljani kako bi od miševa zaštitili svilene bube koje su uzgajali za tekstilnu industriju. Ostrvo Taširođim,a na kojem živi oko 100 ljudi i 500 mačaka, postalo je svjetski poznata destinacija. (Naj portal)

Tagovi:duhovi lutke selo

Sljedeća vijest

Krf – ostrvo smaragdnih uvala: PAROVI KOJI PREPLIVAJU KANAL ZAUVIJEK OSTAJU ZAJEDNO!!!

Predhodna vijest

Žarko Janjić o legendama iz istočne Hercegovine: U PRISOJANIMA MAJKA NE MOŽE PODIĆI SINA

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)