Kemal Monteno preminuo je 21. januara 2015. prije gotovo jedanaest godina. Ali njegov glas, emocija i pjesme i danas žive snažno na prostoru cijelog regiona.
Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag na muzičkoj sceni, ali i životnu priču koja nije bila nimalo laka. Iako ga publika pamti po toplini i iskrenim emocijama, Kemal se godinama borio s ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su mu obilježili posljednje godine života.
Pravi uzrok smrti
Zbog teškog stanja morao je proći kroz transplantaciju bubrega, a period oporavka nakon operacije bio je izuzetno zahtjevan. Iako se činilo da se stanje stabilizovalo, 2014. godine ponovo je hospitalizovan zbog povišene temperature i dodatnih komplikacija.
Nažalost, 21. januara 2015. godine Kemal Monteno je preminuo. Kasnije su se pojavile i manje poznate činjenice o njegovim posljednjim trenucima. Ljekari su utvrdili da je pravi uzrok smrti bila sepsa nastala kao posljedica komplikacija nakon transplantacije.
Monteno je bio strastveni pušač, a jedna od potresnih anegdota govori da je u trenutku smrti u ruci držao cigaretu.
Rođen je 1948. godine u Sarajevu, u porodici posebne kulturne i etničke raznolikosti. Otac Osvaldo bio je italijanski vojnik koji je nakon Drugog svjetskog rata ostao da živi u Sarajevu, dok je majka Bahra poticala s Pala. Ta mješavina kultura i emocija snažno se osjetila i u Kemalovoj muzici.
Prvi veliki iskorak u karijeri napravio je sa samo 19 godina, kada je 1967. nastupio na festivalu „Tvoj najveći hit sezone“ s pjesmom „Lidija“. Upravo u tom periodu upoznao je i ljubav svog života – Branku.
Njihova priča započela je kao prava ljubav na prvi pogled. Ona je imala 16, a on 18 godina. Jedna od njegovih najemotivnijih pjesama, „Jedne noći u decembru“, nastala je iz iskrenih osjećaja prema Branki u trenucima kada nije imao novca da joj kupi poklon.
Nakon povratka iz vojske, Kemal se vratio u Sarajevo. Oženio Brankom i nastavio muzički put koji će ga pretvoriti u legendu bivše Jugoslavije.
Zlatno doba
Sedamdesete godine bile su zlatno doba njegove karijere. Tada je stvorio pjesme koje su ga zauvijek upisale u istoriju muzike: „Ne plači majko“, „Što sam ti krio, živote moj“, „Sviraj mi o njoj“, „Laž“. „Putovanja“ i kultna „Adriana“, koja je postala njegov zaštitni znak.
Pored vlastitih hitova, Monteno je bio i izuzetan autor za druge izvođače – pisao je za Terezu Kesoviju, Duška Lokina, legendarne „Indexe“ i svog bliskog prijatelja Davorina Popovića.
Osamdesete godine obilježila je pjesma „Nije htjela“, koju je otpjevao u duetu s Oliverom Dragojevićem.
U tom periodu nastali su i hitovi poput „Vino i gitare“, „Moja beba“ i „Vratio sam se životu“, koji su dodatno potvrdili njegov status vrhunskog vokaliste i kantautora čije pjesme diraju najdublje emocije.
Trag u srcima generacija
Kemal Monteno preminuo je u Zagrebu, a sahranjen je u Sarajevu, na groblju Bare.
Njegovo počivalište i danas je mjesto tišine, muzike i sjećanja, gdje u mislima odzvanjaju stihovi pjesama „Sarajevo, ljubavi moja“ i „Dušo moja“.
Ostao je zapamćen ne samo kao izuzetan pjevač i kompozitor, već i kao čovjek koji je cijeli svoj život posvetio muzici, ljubavi i prijateljstvu, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima generacija.
