Djevojačka pećina smještena je u naselju Brateljevići kod Kladnja, a među svojim hladnim zidinama krije legendu staru više od 10.000 godina. Ovaj prirodni biser privlači sve veći broj posjetitelja, a izuzetno je zanimljiv i historičarima zbog intrigantnih crteža koji se nalaze na zidovima.

Uz Djevojačku pećinu vezana je legenda o djevojci čiji se mezar nalazi na uzvišenju na kraju pećine. Misteriozna smrt mlade djevojke bila je povod da se kroz generacije pronosi nekoliko verzija priče o njenom tragičnom kraju na ovom svijetu.

U pećinu je otišla sa ibrikom u ruci po vodu, a iz nje se nikada nije vratila. Riječ je o djevojci po kojoj je pećina u kladanjskim Brateljevićima i dobila ime, ta kasnije postala nadaleko poznata po legendi koja se među tamošnjim stanovništom i danas priča, a što je bio povod da upravo ta pećina postane najveće dovište u ovom dijelu BiH.

Misteriozna smrt mlade djevojke, bila je povod da se kroz generacije pronosi nekoliko verzija priče o njenom tragičnom kraju na ovom svijetu. Ona koja se najčešće može čuti od kladanjskih nena i djedova je ona da je nesretnoj djevojci u noći kada se zadesilau u pećini prepuklo srce od straha.

Naime, u noćnu posjetu izvoru koji se nalazi u samom dnu pećine, djevojka se iz Kladnja zaputila da bi dokazala svoju hrabrost. Čuvši priču grupe mladića koji su se opkladili da onoga ko donese vode sa izvora iz pećine čeka bogata nagrada, htjela ih je preduhitriti, otići u pećinu, te tamo kao dokaz prisutnosti zabosti svoje vreteno.

Kako je bila noć vreteno je zabola u dio svoje odjeće, te u trenutku kad je htjela ustati osjetila da je „nešto“ u tome sprečava. Od straha izazvanog neočekivanim događajem, koji je u tom trenutku njoj potvrđivao svakojake priče o pećinskim tamnim silama, u tom trenutku joj je prepuklo srce, zaustavivši je njenim nakanama.
Njen mezar se i danas nalazi unutar pećine, a vjernici muslimani iz cijele BiH jednom godišnje u „Danima Djevojačke pećine“ prouče dovu za njenu dušu.

Kao i za sva dovišta u Bosni i Hercegovini, tako je i za Brateljevićko dovište bil prisutna zabrana okupljanja od strane vlasti SFRJ, kvalifikujući taj vjerski čin kao sujevjerje. Tako je dovište zamrlo od 1947. do 1991. godine, kada je ponovo počelo okupljanje vjernika i to u mnogo većem broju nego ranije. Prema nekim procjenama na dan učenja dove na ovom mjestu se okupi preko 30.000 ljudi.

Dani Djevojačke pećine održavaju se tradicionalno zadnje sedmice u avgustu, budući da je centralna vjerska manifestacija zadnje nedjelje u avgustu, a uči se takozvana aliđunska (jurijevska) kišna dova, koja se uči i nadrugim dovištima na ovim prostorima. Po svome značaju, specifičnostima i masovnosti ubraja se u red velikih dovišta, od koje je posječenija jedino Ajvatovica u Pruscu.

Danas je učenje dove kod Djevojačke pećine centralni događaj prepoznatljive kulturne manifestacije Dani djevojačke pećine, manifestacije čiji je cilj afirmisanje cjelokupne vjerske i kulturne baštine stvorene na ovom području.

Brateljevićko dovište je i u predislamskom vremenu imalo kultna obilježja, o čemu govore brojni dokazi i pronađeni crteži čak i iz antičkog doba, a pretpostavlja se da je pećina bila i bogumilsko kultno mjesto. Gravure na stijeni u Djevojačkoj pećini izazivaju opravdano zanimanje arheologa i kulturnih historičara.

Izvjesni elementi na ovim crtežima ukazuju na njihovu srednjovjekovnu provenijenciju. Između likovnih predodžbi moguće je jasnije izdvojiti tri tipa: konjanike, stojeće figure i životinje podobne jelenima.

Posebno su zanimljivi lik žene i lik čovjeka koji se uslovno može nazvati „čovjek sa krilima”. Pored crteža na nekim mjestima nalazi se veći broj zapisa na arapskom jeziku iz Osmanskog perioda.

Pećina je locirana u selu Brateljevići kod Kladnja. Ulaz je smješten iznad desne obale rječice Bukovice, pritoke Drinjače, oko 30 metara visoko iznad doline. (Naj portal)