Osam ljudi je prikovano na krstove kako bi se ponovila patnja Isusa Hrista u krvavoj tradiciji Velikog petka koja privlači hiljade poklonika i turista na Filipine, uprkos tome što ih je katolička crkva odbacila.

Raspeće u stvarnom životu u selu San Pedro Kutud u provinciji Pampanga sjeverno od Manile nastavljeno je nakon trogodišnje pauze zbog pandemije koronavirusa.

Desetak seljana se prijavilo, ali je učestvovalo samo osam muškaraca, uključujući 62-godišnjeg slikara Rubena Enajea, koji je 34. put prikovan za drveni krst u San Pedro Kutudu. Na konferenciji za novinare ubrzo nakon njegovog kratkog razapinjanja na krst, Enaje je rekao da se moli za iskorenjivanje virusa Covid-19 i kraj ruske invazije na Ukrajinu, što je doprinijelo rastu cijena gasa i hrane širom svijeta.

“Samo su ove dvije zemlje uključene u taj rat, Rusija i Ukrajina, ali smo svi mi pogođeni – rekao je Enaje, koji je izgledao dobro i pokazao svoje zavijene ruke novinarima.

Otac četvoro djece rekao je da želi da prekine svoje ovo pokajanje zbog svojih godina, ali će to konačno uraditi prije posta slijedeće godine. Iako bol od zabijanja eksera nije bio tako intenzivan kao što se očekivalo, rekao je da se uvijek osjećao nervozno prije svakog raspeća.

“Da budem iskren, uvijek sam nervozan jer bih mogao da završim mrtav na krstu – rekao je on prije zakucavanja u petak.

“Kada sam položen na krst, moje tijelo počinje da osjeća hladno – rekao je on. Kada su mi ruke vezane, samo zatvorim oči i kažem sebi: “Mogu ovo. Mogu ovo.”

Preživevši pad sa trospratnice 1985. godine, skoro bez ikakvih povreda, Enaje je prošao kroz iskušenje kao zahvalnost za ono što je smatrao čudom. Ritual je produžio nakon što su se najmiliji oporavljali od teških bolesti, jedan za drugim, pretvarajući ga u seosku ličnost kao „Hrista“ u velikoposnoj rekonstrukciji Krsnog puta.

Pred raspećem na brdu, Enaje i ostali poklonici, noseći trnovite krune od grančica, nosili su teške drvene krstove na leđima više od kilometra (više od pola milje) po vrućini. Seoski glumci obučeni kao rimski centurioni kasnije su mu zabili eksere od nerđajućeg čelika od 4 inča (10 cm) kroz dlanove i stopala, a zatim ga postavili na krst pod suncem na oko 10 minuta Drugi pokajnici hodali su bosi seoskim ulicama i udarali se po golim leđima oštrim bambusovim štapovima i komadima drveta.

Neki učesnici u prošlosti pravili su posjekotine na leđima pokajnicima koristeći razbijeno staklo kako bi bili sigurni da je ritual bio dovoljno krvav. Jezivi spektakl odražava jedinstvenu struju katolicizma na Filipinima, koji spaja crkvene tradicije sa narodnim sujeverjem.

Mnogi, uglavnom siromašni pokajnici prolaze kroz ritual kako bi okajali grijehe, molili se za bolesne ili za bolji život i zahvalili se za čuda. Crkvene vođe na Filipinima su ne odobravaju raspeće i samobičuvanje i smatraju da Filipinci mogu da pokažu svoju duboku vjeru i vjersku odanost, a da ne povrijeđuju sebe, već radeći u dobrotvorne svrhe, kao što je davanje krvi.

Robert Rejes, istaknuti katolički sveštenik i aktivista za ljudska prava u zemlji, rekao je da krvavi obredi odražavaju neuspjeh crkve da u potpunosti obrazuje mnoge Filipince o hrišćanskim načelima, ostavljajući ih sami da istražuju lične načine traženja božanske pomoći za sve vrste bolesti.

Narodni katolicizam je postao duboko ukorijenjen u lokalnoj religijskoj kulturi, rekao je Rejes, vodeći haotičnu procesiju crne statue Isusa Hrista zvanu Crni Nazarećanin svakog januara, za koju vlasti kažu da svake godine privlači više od miliona vjernika u jednu od najvećih vjerskih zajednica u Aziji.

“Postavlja se pitanje gdje smo bili mi, crkveni ljudi, kada su počeli ovo da rade – upitao je Rejes rekavši da bi sveštenstvo trebalo više da se posveti zajednici i da redovno razgovara sa seljanima.

“Ako im sudimo, samo ćemo ih otuđiti.

U međuvremenu, decenijama duga tradicija raspeća stavila je na mapu osiromašeni San Pedro Kutud – jedno od više od 500 sela u provinciji Pampanga koja uzgaja rižu. Organizatori su rekli da se više od 15.000 stranih i filipinskih turista i poklonika okupilo na zakucavanju krsta u Kutudu i još dva obližnja sela. Vladala je praznična atmosfera dok su seljani prodavali flaširanu vodu, šešire, hranu i vjerske predmete, a policija i maršali su održavali red. (Naj portal)