Pratite nas

Zanimljivosti

Oni su očevi za primjer: OVO SU TATE KOJI SA SVOJIM MALIŠANIMA ODLAZE NA JADRAN BEZ MAMA

Published

on

Već šestu godinu zaredom grupa tata iz Banjaluke tradicionalno putuje na ljetovanje sa svojim mališanima, bez mama. Iz godine u godinu ih je više, a ove godine na sada već tradicionalno putovanje uputili su se 15 očeva i 21 dijete.

Odredište im je bio Vir, kod Zadra, iznajmili su vilu, a hranu su sami pripremali za mališane. Prepričavaju nam uglas zanimljive anegdote, ali ističu da je važno da svako ispunjava svoje obaveze. U razgovoru za “Nezavisne” samo dan nakon povratka sa Vira, Zoran Dragičević, organizator putovanja, otkrio nam je kako su tekle pripreme i da li je ovogodišnja ekskurzija ispunila očekivanja.

“Kao i proteklih godine, i ove godine smo ispratili divnu ekskurziju djece sa očevima, ali i dalje samo sa očevima, bez mama. Ovo već uveliko prerasta u tradiciju. Ovo je već šesta godina zaredom da se očevi okupe i organizuju druženje za svoje mališane na nekim od prihvatljivih destinacija koje su prilagođene druženju djece i uživanju u igrama na vodi i drugim društvenim igrama”, rekao je Dragičević još pod utiscima sa putovanja.

Kaže da destinacije uglavnom dogovaraju već tokom zime i tada počinju da štede novac. Prethodnih godina boravili su u privatnom smještaju, ali i u hotelu. Ove godine im je odredište bila prekrasna, prostrana vila na Viru, kod Zadra. Trebalo je odabrati mjesto gdje će se smjestiti njih 40.

“Planirano je da nas ide 40. Nažalost, nekoliko djece se razboljelo, ali oni su samo odgodili svoja putovanja do sljedeće godine, jer ćemo mi, naravno, nastaviti i dalje da uveseljavamo naše princeze i prinčeve”, istakao je Dragičević.

Dočarao nam je i kako oni, pored igre i zabave, brinu o mališanima i ne dozvoljavaju da im bilo šta nedostaje.

“Prošle godine boravili smo u hotelu, pa nismo morali brinuti o obrocima. Ove godine sami smo pripremali hranu. Vjerujte, i to ima svoje čari. Već dok pijemo prvu jutarnju kafu, polako pripremamo doručak. Stotinak jaja i nekolicina hrenovki (smijeh) dovoljni su za doručak”, kazao je Dragičević.

Dodao je da obaveze vezane za djecu rasporede te da bude opuštanja i za očeve, ali da su djeca prioritet i da je važno da svi budu srećni i vrate se mamama zadovoljni. Ove godine imali su i jedan specijalan zadatak, da iznenade drugara Filipa Samca za njegov deveti rođendan.

“Ovo mi je najbolja proslava rođendana. Kada sam se probudio, drugari su me dočekali sa poklonima, a tata me je odveo na vožnju džet-skijem. Naveče su se svi drugari okupili oko bazena da mi otpjevaju rođendansku pjesmu i zajedno sa mnom ugase svjećicu. Tata nam je nasuo šampanjac i ispalio konfete koje su završile svuda po bazenu”, ispričao nam je slavljenik i dodao da bi volio da i naredni rođendan proslavi na moru.

Uzbuđenje nije krila ni Filipova sestra Lena, koja je rekla da je na proslavi rođendana njenog brata bilo baš zabavno.

“Konfete su svjetlucale svuda po bazenu, a čika Zoka nam je puštao muziku. Imali smo pravi disko-klub”, dodala je Lena.

Prvi put ove godine banjalučkim očevima pridružio se i Srđan Petrović.

“Ove godine vodio sam dvoje djece i rekao sam da ću odmah dati avans za sljedeću godinu da možemo da nastavimo sa našim igricama. Tek kada sam se vratio sa ovog putovanja, shvatio sam šta su mi prepričavali drugari sa prošlogodišnjeg ljetovanja. Teško je sve prepričati. To se mora doživjeti. Poprilično mnogo stvari sam ostavio kod drugara, a kako čujem, to se redovno dešava da izmiješamo stvari, pa smo rekli da ćemo osnovati i novu grupu #izgubljeno-nađeno”, ispričao je Petrović za “Nezavisne”.

Dragičević ipak kaže da je djeci nekad žao što im mame nisu tu, ali tate im zaokupe pažnju i opet se igraju bezbrižno.

“Sva djeca zaista imaju nezaboravne trenutke sa drugarima i tatama. Jedina mana ovih putovanja je što nam tih nekoliko dana tako brzo prođe i čini nam se da nam uvijek nedostaje još koji dan za zabavu”, kazao je Dragičević i dodao da uglavnom svi nakon ovog putovanja idu na porodično višednevno ljetovanje koje takođe ima svoje posebne čari.

Ovi banjalučki očevi su prijatelji i kumovi odranije, poznaju se iz mlađih dana, mada se nerijetko rodi i neko novo drugarstvo. Cilj im je, ističu, jedan – sretna i nasmijana djeca i zdrava porodica. Supruge im ne zamjeraju na ovakvim izleima. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending