Sudbine

One su dokaz da za uživanje ne postoji starosna granica: NEZABORAVNU AVANTURU POSVETILE POKOJNIM MUŽEVIMA

Published

1 godina

12/04/2023

Foto-reporterka Eli Hambi i njena prijateljica Sendi Hejzelip, doktorica i predavač, obišle su svijet za 80 dana, bez obzira na to što imaju 81 godinu.

Osamdesetogodišnje drugarice započele su svoju ambicioznu avanturu 11. januara, kako stoji u blogu koji su njih dvije vodile tokom putovanja. Njihova prva stanica bilo je odredište koje nisu posjetili ni mnogo iskusniji iputnici – Antarktik.

Dolazak do najjužnijeg kontinenta prvo je zahtijevao prelazak Drejkovog prolaza, ozloglašenih nemirnih voda između najjužnije tačke Južne Amerike i Južnih Šetlandskih ostrva na Antarktiku.

“Skoro dva dana smo se ljuljali i kotrljali, klizili i spuštali kroz Drejkov prolaz i molile se da preživimo – navodi Eli Hambi u intervjuu za CNN. Kako kaže Eli, ljepota Antarktika je prosto nevjerovatna.

“Kada smo zakoračile na tlo na Antarktika, sve se to zaboravi. Vidjeti pingvine, sante leda i glečere – bilo je nevjerovatno – kaže ona.
Poslije prvog hrabrog poduhvata, prijateljice su posjetile 18 zemalja na svih sedam kontinenata. Takođe, usput su stekle vjerne pratioce na društvenim mrežama koji su redovno pratili njihove avanture na “Tiktoku”, “Instagramu” i “Fejsbuku”.

Doktorka Hejzelip navodi da je Eli upoznala poslije muževljeve smrti 1999. godine. Njen bračni drug joj je, kako kaže, u srce usadio želju da svakog ljeta sa unucima ide na putovanja. To ju je dovelo do medicinske misije u Zambiji, projekta koji su vodili Hambi i njen muž u južnoj Africi. Njih dvije su se zbližile jer su obje voljele da putuju i prioritet im je bilo sticanje novih iskustava, a ne komfor i ekskluzivna ljetovališta.

Kada je muž Eli Hambi preminuo 2005. godine, još više su se zbližile kao udovice, a ideja za put oko sveta nastala je nekoliko godina prije nego što je svaka od njih trebalo da napuni 80 godiijna.

“I tako, otprilike četiri godine prije nego što ćemo napuniti 80 godina, jednog dana sam joj spomenula: “Eli, zar ne bi bilo zabavno da sa 80 godina obiđemo svijet za 80 dana? – prisjeća se ova baka.

Na svojoj veb-stranici, Hambi i Hejzelip kažu da su putovanje posvetili svojim pokojnim muževima, Keliju i Donu.

“Nedostajete nam i želimo da se pridružite našoj avanturi – napisale su.

Prvobitno, plan je bio da krenu 2022. godine kada su napunile 80, ali im je kovid poremetio planove.

“Tako smo otišle ove godine, a naša tema je bila: “Sa 81 i još uvijek u bjekstvu” – pričaju kroz osmjeh.

Tokom protekla tri mjeseca, prijateljice su jahale kamile u Egiptu, družile sa slonovima na Baliju, plesale u Nepalu i uživale u aurori borealis u Finskoj. I uprkos izazovima koje međunarodna putovanja predstavljaju, najbolje prijateljice kažu da se za tih 80 dana nikad nije bilo nesporazuma.

“Obje smo veoma nezavisne, veoma tvrdoglave. Ali čini se da jedna drugoj ostavljamo dovoljno prostora. Mi se jednostavno razumijemo i znamo da je ovo dobra stvar koju radimo i na neki način poštujemo osjećanja jedna drugoj – kaže Eli.
Za Hambijevu, vrhunac putovanja bili su ljudi koje su sreli na putu.

“Divni su predjeli kroz koje smo prošli, ali stvari koje najviše pamtimo su ljudi koje smo sretale. Upoznali smo neke od najdivnijih, najljubaznijih, najdruželjubivijih ljudi na svijetu. Sada imamo prijatelje širom svijeta koje jako volimo. Uvijek smo naglašavale kada smo krenule da nismo planirale odmor. Planirale smo avanturu. I svaki dan je bio avantura.

Iako su Hambi i Hejzelip završile svoju svetsku turneju i vratile se kući u Teksas, već planiraju svoje slijedeće putovanje. Za sve putnike koji se plaše da se upuste u ovakvu avanturu zbog jezičke barijere Elu Hambi daje ključni savjet:

“Kažemo da za Sendi i Eli, postoji jedan jezik, a to je osmjeh. I otkrile smo da je to činilo čuda jer smo često bile svjesne da mnogi ne govore engleski. Ali osmjeh pokriva sve jezike.

Takođe ohrabruju svoje vršnjake da ne dozvole da ih starost sputava. Osim nekih malih ustupaka – poput odluke da ne voze motor na Baliju iz straha da će pasti – navode da njihova dob nije uticala na maršrutu putovanja. Uvjerene su da bi njihova djeca, čak i da im se nešto loše dogodilo na putovanju bila mirna znajući da rade ono što apsolutno žele.

Sendi svoje godine smatra kao “savršeno doba” za putovanje.

“Starenje vam daje malo mudrosti u donošenju odluka. I to je zabavan dio. Mislim da u ovim godinama toliko cijenim ljepotu života i zaista mogu da je upijem. Za mene je ovo bilo savršeno doba. Zahvalna sam bogu što sam ovo doživjela – zaključila je Sendi. (Naj portal)

Tagovi:avantura putovanje udovice

Sljedeća vijest

Tuzlanske legende: PRIČA O MIDHATU HUSEJNEFENDIĆU PRVOM TAKSISTI U GRADU SOLI I PRVOM HADŽIJI KOJI JE U MEKU OTPUTOVAO “MERDŽOM”

Predhodna vijest

Odvažni Dalmatinci: KAKO SU NIKOLA, SLOBODAN I MIROSLAV KRENULI JEDRILICOM IZ SPLITA DO FLORIDEATLANTIKA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)