Bojan Tomović, posebna vrsta ponosnog soja crnogorskog, zbog dijagnoze bipolarnog poremećaja, koju prati česta promjena raspoloženja, ali i nadprosječna energija, talentzi, emocije… u trenucima svoje stvaralačke kreativnosti posvetio je pjesmu svojoj mjezimici na četiri noge “Mazi”.
Život teče, a vrijeme nas gazi…. Životariš tako cijelog vijeka, a kod kuće niko te ne čeka… Ona čeka, uvijek čeka, na vratima jedna njuška meka… Očima mi svoje srce daje
Stihovi su Bojanovi. Nastali su kao izraz zahvalnosti ovoj umiljatoj ljepotici, koja ga nikada nije izdala. Baš kao i svaki pas koji ne zna za izdaju. Zato je Bojan i nazvao pjesmu “Čovjek i pas”, a za “Mazu” kaže da mu je najbolji antidepresiv.
Šteta što Bojan nije uradio i muziku. Ali, to ne znači da neće. Sa njim se nikada ne zna. Ono što je najvažnije “Maza” je opjevana u pjesmi. U ime svih “av,av” hvala Bojanu, a hvala i “Mazi” koja Bojana pazi od zlih jezika i laži iz pojedinih medija. (Naj portal)
