Pratite nas

Sudbine

Ona radi za organizaciju “Kurve Bildungs”, a on svira u bendu ‘Faking jazz”: UPOZNAJTE MARTINA KOJI JE SA SEJDOM I DJECOM DOŠAO DA ŽIVI U SARAJEVO

Published

on

Martin Seusing je u februaru 2021. godine sa suprugom i djecom došao iz Njemačke da živi i radi u Bosni i Hercegovini. On je profesionalni muzičar, saksofonista. Prije dolaska u BiH u rodnom Kielu je svirao u velikom orkestru koji je bio dio jednog socijalnog projekta jer je bio sastavljen od muzičara, migranata koji su došli u Njemačku, piše DW (https://www.dw.com/bs/nijemac-na-privremenom-radu-u-bih/a-).

Njegova supruga Sejda je Turkinja iz Ankare. U Njemačku je došla da studira. Martin ju je upoznao na nekoj zabavi gdje je svirao i već 13 godina su u braku iz kojeg imaju dvoje djece. Kćerka Lamija ima pet, a sin Junuz 10 godina.

“Najprije smo došli u Zenicu jer je moja supruga tamo dobila posao. Tu smo ostali samo mjesec dana i preselili smo se u Sarajevo jer smo za djecu tražili odgovarajuće škole i vrtiće koje smo tamo našli”, kaže Martin.

Martinova supruga radi u njemačkoj organizaciji KURVE Wustrow Bildungs – und Begegnungsstätte für gewaltfreie Aktion e.V. koja na balkanskim prostorima djeluje kao Centar za nenasilnu akciju (CNA) sa uredima u Sarajevu i Beogradu i rade na izgradnji mira kroz promociju kulture nenasilja u regionu bivše Jugoslavije, od Sjeverne Makedonije, preko Kosova, pa sve do Hrvatske.
“Po dolasku u Zenicu nije mi bilo lako. Ja sam inače otvoren čovjek, volim komunicirati sa ljudima ali nikoga nismo poznavali i teško sam stupao u kontakt sa ljudima. Došli smo u jeku najgore pandemije koronavirusa kada su postojali karantini, razne zabrane i sl., a prepreka je bila i ta jezička barijera. Samo što smo upoznali par divnih ljudi i već smo morali seliti za Sarajevo”, kaže Martin.

U Sarajevu su Martin i njegova porodica opet počinjali sve iz početka, od upoznavanja načina života do stvaranja kruga poznanika jer nikoga nisu poznavali. Navikavanje na novu sredinu i društvo najteže je padalo djeci. Pošto nije radio, Martinov glavni zadatak je bila briga o djeci koja sad idu, jedno u vrtić, a drugo u međunarodnu školu gdje uče na engleskom jeziku. Sada Martin ima i nekoliko honoraranih poslova:

“Držim privatnu nastavu, časove saksofona za nekoliko djece kao i muzičku radionicu u jednom međunarodnom dječijem vrtiću”, kaže Martin za DW.
Martin Seusing svira u jednom džez bendu za koji kroz smijeh kaže da se zove ‘Faking jazz band tu night’.

“Na naše nastupe dolazi puno ljudi tako da imam prilliku upoznati interesantne, različite ljude, svako veče nekog novog”.

Pored svega Martin je član i sarajevskog pank rok benda S.P.U.K. (Sreća pojedinca uspjeh kolektva). Na naše pitanje kako je upoznao ove momke i počeo svirati sa njima, on priča:

“Jedno jutro sam odveo djecu u školu i izašao da fotografišem ulice u centru Sarajeva. Sjećam se bilo je ružno vrijeme, puno magle, padala je kiša i primjetio sam ovog momka (Narcis Merdan prim.autora) kako pere prozore na jednom lokalu”, priča Martin.

Stupili su u kontakt i Narcis ga je pitao odakle je, na što se Martin malo našalio rekavši da je Turčin koji studira muziku u Njemačkoj. Evo kako objašnjava zašto se tako predstavio:

“Kad god nekog novog upoznam u Sarajevu i kažem da sam Nijemac odmah me pitaju ‘Šta ćeš ti ovdje, otkud Nijemac da živi ovdje?’ Meni je to toliko bilo dosadilo da objašnjavam i počeo sam se predstavljati kao Turčin jer supruga mi je svakako Turkinja, od nje sam naučio malo turskog, a i djeca imaju takva imena”, kaže Martin kroz smijeh i dodaje kao drugi razlog:

“Kad kažem da sam Nijemac ovdje gotovo svi znaju po malo njemački ili pričaju samnom na engleskom, a ovako ako sam Turčin mogu da učim bosanski i pričam sa njima. Onda su me zvali ‘arkadaš’ i tako se stvarala dobra atmosfera”, priča Martin.

Kada je Narcisu objasnio šalu Narcis mu je kazao da svira u pank rok bendu u kojem je jedan od članova i Seno profesionalni prevodilac njemačkog jezika, te ga pozvao da dođe na njihovu probu i svira sa njima. To mu je bio i izazov jer do tada nije svirao ovu vrstu muzike i tako je počela saradnja.

Pored toga svidjela mu se i atmosfera u bendu jer niko od članova drugima ne nameće nešto svoje ili naređuje, a kad je tako dobra kolegijalna atmosfera onda se može napraviti i dobra muzika. Snimili su nekoliko stvari, a poslednja nedavno objavljena pjesma „Pravda za“ posvećena je borbi očeva Davora Dragičevića i Muriza Memića, čiji su sinovi David i Dženan ubijeni, a za šta još niko nije odgovarao.

“Drago mi je da u našim pjesmama obrađujemo i ozbiljne sadržaje i da naša muzika nije nešto što se pravi radi nekakve žurke, već da imamo i neke ozbiljne poruke”.
Mladi Nijemac kaže da je obišao i više mjesta u BiH. Pored Zenice i Sarajeva upoznao je Mostar, Banja Luku, Višegrad, Srebrenica i druge gradove.

“Ono što mi se najviše sviđa u Bosni i Hercegovini je priroda, a osjećaj beznadežnosti koji primjetim u ovdašnjim ljudima je ono što mi se ne sviđa. Mnogi su odustali od vjere u budućnost. Jednostavno su odustali od toga da sami sebe unapređuju i da unapređuju zajednicu. Primjećujem da je sve manje vjere u to da se problemi mogu riješiti jer jednostavno u ljudima nedostaje vjere da se nešto može popraviti”, kaže za DW Martin Seusing. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending