Pratite nas

Sudbine

Ona magistrica hemije, on carinski tehničar: SUPRUŽNICI DRLJEVIĆ JEDINI SU DIMNJAČARI U MOSTARU

Published

on

Građani Mostara već dugo nemaju priliku uhvatiti se za vlastito ili za dugme dimnjačara, koji po starom narodnom vjerovanju donose sreću. Ovaj zanat je gotovo pa izumro u našem gradu.

Jedno vrijeme ovim zanatom se bavio samo jedan Mostarac. Kako piše Mostarski. ba, rradicija će se, ipak nastaviti i to zahvaljujući mladom bračnom paru iz Mostara, Tajmi i Sanjinu Drljeviću, koji su ovih dana otvorili dimnjačarsku radnju “Dimnjačar Sanjo”.

Magistrica hemije Tajma i carinski tehničar Sanjin Drljević obukli su crna odijela, a merdevine, četke i kugle postali su njihova svakodnevnica. Istina danas se, za razliku od prošlih vremena, koristi savremenija tehnologija, pa je i obavljanje posla nešto lakše.

Sve je počelo tao što je Sanjin Drljević imao problema sa svojim dimnjakom. Putem interneta pokušavao je pronaći dimnjačara, ali bezuspješno. Shvatio je da Mostar ima veliku potrebu za tim zanatom.

“Odlučio sam da potražim institucije koje vrše dokvalifikaciju i prekvalifikaciju za dimnjačara, koja je priznata u BiH, kako bih stekao zvanje kvalifikovanog dimnjačara. Na internetu sam pronašao Udruženje dimnjačara u BIH, te stupio u kontakt sa članovima udruženja i sa tadašnjim predsjenikom rah. Selimom Ekmekčićem i potpredsjednikom Jadrankom Đurićem, koji su mi bili mentori u izučavanju dimnjačarske djelatnosti i pripremmanju ispita za sticanje zvanja kvalifikovanog dimnjačara. Svoje praktično iskustvo u dimnjačarskoj djelatnosti stekao sam u firmi “Eko dimnjačar” Brčko, čiji je vlasnik Jadranko Đurić.

Firma Dimnjačar “SANJO” nudi svoje usluge na području Hercegovine, a usluge koje nudi su: čišćenje dimnjaka, čišćenje svih vrsta kuhinjskih ventilacija, čišćenje svih dimovodnih kanala, čišćenje plameno dimne strane kotla bez obzira na vrstu energenta, čišćenje štednjaka na kruta goriva, sanacija dimnjaka, čišćenje kotlova pomoću određenih hemikalija, čišćenje kotlova sa rotacionom sajlom koja ima sve odgovarajuće priključke za odstranjivanje naslaga sumpornog kamenca i katranaste smole, mjerenje protoka dimnjaka, izdavanje potvrde o ispravnosti dimnjaka(atest), snimanje unutrašnjosti dimnjaka pomoću kamere sa videozapisom.

U razgovoru za Mostarski.ba kažu da su se dobro snašli. Istina, posao im je težak, ali i odgovoran. Ali. Njihova deviza je “ja hoću i ja mogu”.
Supruga Tajma je magistrica hemije. U želji da pruži podršku svom suprugu, pronašla je, kaže, poveznicu između svog zvanja I dimnjačarskog poziva.

“Obzirom da sam na internetu vidjela jedinu ženu dimnjačar, koju sam i upoznala, Dajanu Đurić, shvatila sam da taj posao mogu raditi i žene. Jedno veče primjetila sam da je suprug nasekiran i zabrinut. Pitala sam ga u čemu je problem i rekao mi je da već duže vrijeme traži pomoćnika i da ga ne može naći, a da mu se ukazala prilika za veći posao gdje ne može sve uradit sam, na šta sam ja odgovorila da ću ja ići s njim. On se u početku protivio, ali je ipak pristao. Otišli smo i uspješno uradili taj posao. Odlučila sam upisati školu za dimnjačara kako bih i sama postala kvalifikovani dimnjačar i mogla sve poslove obavljati po zakonu.- laže Tajma.

Tajma i Sanjin se posebno zahvaljuju dimnjačaru Jadranku Đuriću, koji im je pružio bezrezervnu podršku i dao vjetar u leđa da hrabro i odlučno zaplove u nova životna iskušenja, u nadi da će dimnjačarski poziv, koji je po starom vjerovanju sinonim za sreću, biti sretan i njima samima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending