Naježim se od pomisli šta je sve moglo biti, šta mi je pripremljeno, kakva presuda mi je ispisana, dok sam se ja u tuđem svijetu borio da moja porodica uživa u blagostanju. Imao sam ženu kojoj sam se klanjao kao princezi. Za mene je bila sve na ovom svijetu, jer mi je rodila sina. A živio sam za taj trenutak – da se nazovem ocem I još da mi se rodi nasljednik!

Ovako započinje priču Halil Š. rodom iz okoline Travnika, koji je kao 21 – godišnjak otišao trbuhom za kruhom u Ameriku. Ovih dana je boravio u rodnom kraju i BIH. Naravno posjetio je Vidovitog Adu, za kojeg će reći da je njegov spasitelj, da njemu duguje sve za današnju sreću. Skinuo mu je omču oko vrata, koja ga je polako davila.

Kaže da ga život nikada nije mazio. Odrastao je kao siroće, uz majku. Bilo je dana i kada je kriška hljeba sa čašom vode bila luksuz. Ali , izdržalo se. Obraz nije uprljan. Radilo se po tuđim imanjima, brale se gljive i šumski plodovi. Sve uporedo s majkom. U jednu je svesku pisao domaće zadatke za sve predmete, knjige je pozajmljivao…

Završio sam zanat za automehaničara. I počelo se fino živjeti. Plata redovna i dobra. Bilo je i privatluka. Uglavnom mojoj sam majci nastojao obezbjediti lijep život – prisjeća se tih vremena Halil.

Znala je njegova majka zaplakati kada god bi joj donio platu, ili neki poklon, pa kada joj je doveo prvu curu u kuću. Sve je nekako bilo podređeno njegovoj ženidbi, djeci, napretku… Ali sudbina je odlučila drugačije. Ukazala mu se prilika da krene u Ameriku.

“Majka se nije slagala sa mojom odlukom, ali ja sam slijepo želio da odem. Zapravo mislio sam da u Americi rastu dolari na grani. Ubijedio sam je da će nam svima biti bolje. Prolila je rijeku suza, ali nije mi stajala na putu – priča Halil.

Njegov američki život počeo je ličiti na bajku. Sjajno se snašao. Kao dobar automehaničar brzo je napredovao u poslu, kvartalno su mu povećavali plaću.

“Bilo je para i za mene, i za majku, i za društvo, i za porodicu. Dolari kao da su se lijepili za mene, a moje zlatne ruke su ih pošteno zarađivale” – kazuje.

Dobro se sjeća na jednoj zabavi za naše zemljake, nastupao je Kemal Malovčić. Tu će upoznati djevojku po imenu Sanela, rodom iz okoline Brčkog. Ona će zarobiti njegovo srce. Postati će njegova kraljica, smisao života. A kada mu je rodila sina – stavila mu je ljubavne okove.

“Zvijezde s neba sam joj skidao. Nisam joj dao da bilo šta radi. Bilo je tu i inata, jer me njena majka nije voljela. Uvijek mi je nalazila neke zamjerke. Helem u poslu i borbi za porodicu nadilazio sam vlastite granice izdržljivosti i rada. Sve sam podredio sinu i voljenoj ženi.

Otvorili su prijevozničku firmu i vlastiti servis. Suprugu je ovlastio za vođenje firme i poslova, ona je raspolagala finansijama, a on se borio.

Kad su počeli minusi na ručunima, polako sam počeo zavrtati ventile. Prvo pričomm a onda i zabranama. Naravno to mojoj princezi a i njenoj majci se nije dopalo, pa su počele još veće varnice. Tražio sam kompromis zbog sina. Konačno i volio sam tu ženu. Ona mi je bila sve u tuđem svijetu.

Radeći poput crnca svoj je umor i malaksalost pripisivao ubrzanom tempu. Kaže da se u kući osjećao kao slomljen, željan odmora i sna. I spavao je kao zaklan, ali je ustajao još slomljeniji. Bivao je sve očajniji, jadniji, bolesniji…

Nakon bolnih povraćanja tokom cijele noći, rano ujutru ljekari su ga zadržali u bolnici. Sumnjali su na trovanje. Nalazi su pokazali trovanje, ali ni u jednoj labaratoriji nisu mogli ustanoviti o kakvoj se vrsti trovanja radi. I nakon izlaska iz bolnice, iako su ljekari tvrdili da su sanirane posljedice trovanja, on je bio bolestan.

Noćne more, mućnine, strahovi, gubitak apetita, nervoza…Tegobe i nesreće su se nizale i sustizale jedna drugu.

“Kolege s posla su me upozoravale da ja nisam slučaj za doktora, već za hodže. Mislio sam da pričaju gluposti. I majka se brinula, I ona je sumnjala da mi se nešto pravi.

Valjda je proradio majčinski instikt, pa je mimo znanja Halila stupila u kontakt sa Vidovitim Adom. Ona je nakon što je otvorio njegovu zvijezdu, gotovo panično upozoro da se Halil hitno seli iz kuće u kojoj sada boravi.

“Bojim ser da ća svaki novi dan u tom okruženju biti prekasno za sve” – kazao je Vidoviti Ado.

“Nakon telefonskog razgovora sa Adom, kojeg je isforsirala moja majka, počinjale su mi biti mnoge stvari jasnije. Kao da su mi se oči počele otvarati, a potpuno su se otvorile, kada sam svoju vjenčanu suprugu zatekao u krevetu sa njenim zetom, mužem njene sestre. To me pogodilo poput najžeščeg udarca u turbuh. Nazvao sam punicu, izgovorio rafal pogrdnih riječi, vjerujući da ću dobiti njenu podršku. Međutim ona me nazvala lažovom.

Opet je Halil završio u bolnici – i opet dijagnoza trovanje nepoznatim otrovom! Ovog puta spašen mu je život, ali živci i razum nisu. Sve je bilo spremno da ga smjeste na psihijatrijsku kliniku. Ali umjesto u ludnicu, stigao je kod Vidovitog Ade. Majka ga je proklela svojim mlijekom da dođe u Bosnu I da potraže spas kod duhovnih iscjelitelja. Mjesecima se liječio na duhovnim tretmanima kod Vidovitog Ade, koristio učene vode, grlio hamajliju zaštitnicu…

“Neću reći ko mu je u čaši vode dao mrtvačku vodu. Sve će izaći na vidjelo i sve će se vratiti naručiocima Halilovih patnji. Najvažnije je da je on pobijedio zlo i da je sačuvao živu glavu – kaže Vidoviti Ado.

Bilo je to prije dvije godine. Halil se vratio u Ameriku. Ponovo je bio na početku, ali uspio je oživjeti biznis. Upoznao je i novu ženu, koja je kako kaže poput najrođenije majke prihvatila njegovog sina.

“Lijepo nam je. A koje prije godine mogao pomisliti da ću jednog dana iz svijeta zaluđenosti, opet disati punim plućima. Da nije bilo Vidovitog Ade moj sin bi danas bio siroće ili bi me posjećivao u ludnici – kaže na kraju razgovora Halil Š.

Vidovitog Adu prozvali su kraljem vidovnjaka. Bavi se istjerivanjem džina, odnosno zlih duhova iz ljudi, a uz pomoć otvaranja zvijezde gleda čovjekovu prošlost, sadašnjost, budućnost. Kontakt telefon/viber je: 00387/ 61 486 402. (Naj portal/MARKETING)