Pratite nas

Sudbine

Ogorčena svekrva na snahu koja ne vjeruje u Boga: NEĆE DA PUSTI POPA U KUĆU, ONA NE ŽELI NI MARKU DATI „MANTIJAŠIMA“

Published

on

Svekrva Anka je odlučila javno da progovori o svojoj snahi, koja ne želi imati nikakvog posla sa vjerom, niti želi pustiti sveštenika u stan. Za nju je to veliki problem i to ne samo zbog dubokih uvjerenja, već i male sredine u kojoj žive.

Kaže da živi u malom mjestu gdje svako zna svakoga pa joj posebno teško pada što snaha odvlači sina od vjere u kojoj je odgojen. Već sada je, dodaje, njena porodica postala tema seoskih tračeva, ne bez razloga.

„Prije tri godine, moj sin se oženio djevojkom koja dolazi iz porodice koja nikada nije iskreno prigrlila nauk naše svete Katoličke crkve niti je pustila Isusa u srce. Odrasla je u ateističkom okruženju gdje se poštovanje prema Bogu smatralo nepotrebnim. Na jedvite jade smo je nagovorili na vjenčanje u crkvi – požalila se Anka za Moje vrijeme.

Kako snaja nije bila ni krštena, sve se rješavalo na brzinu.

„Zbog toga sam posebno zahvalna popu na strpljenju i razumijevanju. Iako mu s njom nije bilo lako izaći na kraj – rekla je Anka.

No, sve to nije promjenilo snajin preziran odnos prema vjeri.

„U tome je podržava njena mama nevjernica, a čija je snaha kopija – kaže nesretna svekrva Anka.

„I tu tek dolazimo do pravog problema”, kaže nadalje. “Božić je za mene posebno stresan jer nakon praznika sveštenik kreće u blagoslov porodica. Živimo u kući koju smo muž i ja sagradili, ali na različitim spratovima. Sin i snaha imaju svoj prostor na spratu, dok muž i ja živimo u prizemlju. Prošle godine sveštenik je odlučio pokucati na njena vrata, ali mu ona nije otvorila. Samo je provirila ko je na vratima i pojačala muziku. Kako imamo spoljne stepenice, komšije su iza zavjesa gledali tu sramotu – kaže Anka.

Sveštenik joj je, kaže, rekao da je njegovo da kuca, da je snaha krštena i da se ne treba stiditi zbog njenih postupaka. No, njoj je, svejedno teško jer je drugačije zamišljala svoju porodicu.

Ove godine je mislila svešteniku reći da snaha nije u stanu na spratu, ali misli da nije uputno lagati sveštenom licu i tako “navlačiti grijeh na svoju dušu”. Zato se sjetila rešenja:

“Ponudila sam joj da ode prijateljici ili mami, a da ću ja u njenom stanu staviti pšenicu i raspelo na sto, dati milost, doprinos za crkvu i provesti sveštenika. Da bar ne žive u neblagoslovljenom prostoru. Nije pristala na to. Ismijala me i rekla da ona ‘mantijašima’ ne otvara vrata i da bi mi bolje bilo da novac potrošim na sebe nego da debeloj guski mažem vrat.Teško mi pada što ne poštuje ni mene ni vrijednosti porodice u koju je došla, a još mi je teže zbog straha da će moji unuci, jednom kad dođu, odrasti kao nekrsti – bez vjerskog odgoja. Sin, koji trenutno radi u Njemačkoj, ne vidi ozbiljnost situacije te smatra da se previše opterećujem time – navodi svekrva Anka.

Ona je zatim smislila dalje korake.

„Razmišljam o davanju uslova sinu i snahi: ili će prihvatiti svetu katoličku vjeru i običaje kako Bog zapovjeda ili će se iseliti iz moje kuće. No, nemam podršku u mužu koji smatra da pretjerujem i da bih trebala biti tolerantnija. Šta biste vi uradili na mom mjestu? Bojim se da će nam snaha svojim ponašanjem uništiti porodicu, a sve što želim je da živimo sretno kako Bog zapovijeda – kaže Anka, kojoj je Bog dao snahu nevjernicu. (Naj portal)

Sudbine

Marija Zsuzsana Kovačev, Novi Sad: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIČEVOG SIRUPA I ISHRANOM REGULISALA VISOK ŠEĆER

Published

on

Marija Zsuzsanaa Kovačev je penzionerka iz Novog Sada. Tu je, kaže, srce dovelo iz Mađarske prije pedesetak godina, kada se zaljubila u Vojvođanina i odlučila se na život u ovim krajevima.

Otkriva nam da uživa u putovanjima, druženjima, te odlascima na koncerte ozbiljne muzike. Jedan dio srca joj je u Americi, gdje joj živi kćerka i koju često posjećuje, a za onaj drugi dio ne treba ni pitati. Pun je ožiljaka i rana. Roditelji su umrli, muž, brat… Sve su to rane neprebolne, koje su ostavile i velikog traga na njeno zdravlje. Od silnih stresova zbog gubitka najvoljenijih ona se preko 20 godina bori sa šećernom bolesti. Kaže, kako vjeruje da je i genetika ostavila traga, jer i njen otac je bio “šećeraš” i nikada neće zaboraviti te bolne slike njegove borbe sa ovom opakom bolešću.

“Ipak, okidač za dijabetes bila je bratova bolest 1997. godine. Dijagnosticirali su mu karcinom. Nakon tog saznanja moj šećer je skočio na 14 jedinica – kazuje Marija.

Do tada se ona borila sa povišenim vrijednostima šećera ishranom, zdravim načinom života, rekreacijom. Doduše, vrijednosti povišenog šećera nisu prelazile devet jedinica, pa ih je ona ishranom održavala na šest jedinica.

“Bratova smrt je bila okidač i šećerna bolest je eksplodirala. Ljekari su mi odmah preporučili farmakološku terapiju, s kojom sam jedno vrijeme koliko toliko držala šećer pod kontrolom. Ali, onda me slomila suprugova smrt, zbog koje je šećer ponovo buknuo. Bila sam pred inzulinom.

Nisam htjela da pristanem na inzulin. Možda je to i dobro, jer ću tada vidjeti kod mog prijatelja sa Faceboka Feta da postoji alternativni lijek za dijabetes. On se žalio da mu se vrijednosti šećera priblizavaju 20, te da ima problema sa vidom. Međutim, nakon nekog kratkog perioda zapazila sam da on kaže kako mu je jutarnji šećer bio ispod 6. Ja onako zapanjena pitam ga šta je uradio da bi dobio tako sjajne rezuktate, a on mi je kazao da je na biljnoj terapji travara Mirsada Krnjićai pod nadzorom doktora Miše Vučkovića i nutricioniste Ane Vučković. – otkriva nam naša sagovornica.

Bilo je to 2020. godine i od tada počinje vedrija Marijina priča o borbi sa šećernom bolesti. Zahvaljujući biljnoj terapiji travara Mirsada Krnjića iz Konjica uspjela je da normalizuje vrijednosti šećera, Kaže, ujutro se kretao oko 6 jedinica, poslije ručka malo bi skočio, ali nista značajno.

»Strogo se pridrzavam ishrane koju propisuje Ana Vučković. Definitivno u kombinaciji sa biljnom terapijom i ishranom postižu se sjani rezultati – tvrdi Marija, te naglašava da je ona živi dokaz i svjedok.

Zanimljivo je da su kod nje prije prelaska na Krnjićevu terapiju vrijednosti šećera bile dvocifrene; kretale su se oko 10 jedinica, ponekad i više.

»Neki ljudi prekidaju biljnu terapiju, ali ja zbog preventive ne prestajem. Osjećam da pankreas odlično radi, kazuju to i rezultati analize šećera, ali ja jednostavno uz ishranu koristim i Krnjićev sirup i čajeve.

Ima i jedna zgoda sa Marijinog putovanja u Ameriku, gdje joj živi kćerka. I tamo je ponijela Konjički sirup i čajeve.

»Rizikovala sam, ali sam ponijela ljekarske nalaze i dijagnnozu, te carinicima objasnila da je to moj prirodni lijek. Oni su provjerili, vjerovatno u laboratoriji, da nema zabranjenih sastava, te mi dozvolili da svoj lijek nosim i u Ameriku – otkrila nam je Marija.

Na kraju dodaje da nikada neće zaboraviti jako teške posljedice šećerne bolesti kod njenog oca, pa zbog toga vodi računa o svome zdravlju. Želi da poštedi briga i svoju kćerku, kojoj nije jednostavcno brinuti o majci šećerašu miljama kilometara udaljenoj u Novom Sadu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Više informacija možete dobiti i na FB grupi: BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending