Pratite nas

Sudbine

Ogorčena svekrva na snahu koja ne vjeruje u Boga: NEĆE DA PUSTI POPA U KUĆU, ONA NE ŽELI NI MARKU DATI „MANTIJAŠIMA“

Published

on

Svekrva Anka je odlučila javno da progovori o svojoj snahi, koja ne želi imati nikakvog posla sa vjerom, niti želi pustiti sveštenika u stan. Za nju je to veliki problem i to ne samo zbog dubokih uvjerenja, već i male sredine u kojoj žive.

Kaže da živi u malom mjestu gdje svako zna svakoga pa joj posebno teško pada što snaha odvlači sina od vjere u kojoj je odgojen. Već sada je, dodaje, njena porodica postala tema seoskih tračeva, ne bez razloga.

„Prije tri godine, moj sin se oženio djevojkom koja dolazi iz porodice koja nikada nije iskreno prigrlila nauk naše svete Katoličke crkve niti je pustila Isusa u srce. Odrasla je u ateističkom okruženju gdje se poštovanje prema Bogu smatralo nepotrebnim. Na jedvite jade smo je nagovorili na vjenčanje u crkvi – požalila se Anka za Moje vrijeme.

Kako snaja nije bila ni krštena, sve se rješavalo na brzinu.

„Zbog toga sam posebno zahvalna popu na strpljenju i razumijevanju. Iako mu s njom nije bilo lako izaći na kraj – rekla je Anka.

No, sve to nije promjenilo snajin preziran odnos prema vjeri.

„U tome je podržava njena mama nevjernica, a čija je snaha kopija – kaže nesretna svekrva Anka.

„I tu tek dolazimo do pravog problema”, kaže nadalje. “Božić je za mene posebno stresan jer nakon praznika sveštenik kreće u blagoslov porodica. Živimo u kući koju smo muž i ja sagradili, ali na različitim spratovima. Sin i snaha imaju svoj prostor na spratu, dok muž i ja živimo u prizemlju. Prošle godine sveštenik je odlučio pokucati na njena vrata, ali mu ona nije otvorila. Samo je provirila ko je na vratima i pojačala muziku. Kako imamo spoljne stepenice, komšije su iza zavjesa gledali tu sramotu – kaže Anka.

Sveštenik joj je, kaže, rekao da je njegovo da kuca, da je snaha krštena i da se ne treba stiditi zbog njenih postupaka. No, njoj je, svejedno teško jer je drugačije zamišljala svoju porodicu.

Ove godine je mislila svešteniku reći da snaha nije u stanu na spratu, ali misli da nije uputno lagati sveštenom licu i tako “navlačiti grijeh na svoju dušu”. Zato se sjetila rešenja:

“Ponudila sam joj da ode prijateljici ili mami, a da ću ja u njenom stanu staviti pšenicu i raspelo na sto, dati milost, doprinos za crkvu i provesti sveštenika. Da bar ne žive u neblagoslovljenom prostoru. Nije pristala na to. Ismijala me i rekla da ona ‘mantijašima’ ne otvara vrata i da bi mi bolje bilo da novac potrošim na sebe nego da debeloj guski mažem vrat.Teško mi pada što ne poštuje ni mene ni vrijednosti porodice u koju je došla, a još mi je teže zbog straha da će moji unuci, jednom kad dođu, odrasti kao nekrsti – bez vjerskog odgoja. Sin, koji trenutno radi u Njemačkoj, ne vidi ozbiljnost situacije te smatra da se previše opterećujem time – navodi svekrva Anka.

Ona je zatim smislila dalje korake.

„Razmišljam o davanju uslova sinu i snahi: ili će prihvatiti svetu katoličku vjeru i običaje kako Bog zapovjeda ili će se iseliti iz moje kuće. No, nemam podršku u mužu koji smatra da pretjerujem i da bih trebala biti tolerantnija. Šta biste vi uradili na mom mjestu? Bojim se da će nam snaha svojim ponašanjem uništiti porodicu, a sve što želim je da živimo sretno kako Bog zapovijeda – kaže Anka, kojoj je Bog dao snahu nevjernicu. (Naj portal)

Sudbine

Mubera Nakić (51) iz Sarajeva: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIĆEVOG SIRUPA ŠEĆER SVELA U NORMALU!

Published

on

Nakon što je na radnom mjestu skoro izgubila vid, otkriven joj je šećer 18,9. Mjesec dana koristila medikamentnu terapiju, a onda se okrenula Konjičkom sirupu za dijabetes. Za dva mjeseca povišene vrijednosti svela u normalu, sjajno se osjeća… Svako jutro sažvaće po nekoliko listova čuvarkuće

Vid bi se zamaglio

Sve se u Muberinom „dijabetičarskom“ životu odigralo na brzinu. Bar tako ona misli. U avgustu i septembru prošle godine je, kako kaže, počela „kopniti“, non stop je bila žedna, vid bivao sve zamućeniji. Pripisivala je te promjene strasnim situacijama; majka stara i bolesna, a i muževo zdravlje narušeno. Uz to, u državi BiH ako imalo imaš srca ne možeš a da ti ne skače pritisak, da mirno spavaš i da „poravniš“.

– U apoteci su mi otkrili šećer 18,9! – kazuje Mubera.

Dodaje kako je ranije primijetila da joj se na poslu, brojevi znali “gubiti”, a vid bi se zamaglio.

– U jednom trenutku skoro ništa nisam vidjela. Panično sam zatražila pomoć od kolegica, a jedna sa višegodišnjim „šećeraškim stažom“ je posumnjala na povišen šećer. Kako je tu blizu apoteka, odvezli su me tamo. I odmah uputili u bolnicu – priča Mubera.

“Pojeo me“ za dva mjeseca

Ljekari su insitirali da ostane u bolnici, ali Mubera nije pristajala. Upućena je na kućno liječenje, uz medikamentnu terapiju, režim ishrane i novi način života. Dijagnoza je bila „dijabetes tipa II“.

Svjesna opasnosti

– Nije bilo jednostavno se nositi sa takvom dijagnozom. Tek tada sam postala svjesna svih opasnosti koje nosi šećerna bolest. Bukvalno me je za dva mjeseca „pojela“, prepolovila, a vagala sam skoro 100 kilograma – priča naša sagovornica.

Kaže, da tek kada bolest „pritisne“, čovjek postaje svjestan, discipliniran i odgovoran. Nije paničila, ali jeste odlučila se boriti svim sredstvima sa „opasnim i tihim ubicom“. Pila je tablete, striktno se pridržavala režima ishrane, svake večeri pješačila Vilsonovim šetalištem… Morala se srediti.

– U septembru prošle godine, kada sam samo koristila medikamentnu terapiju šećer se kretao od 9 do 12. Znala sam da je sljedeći korak inzulin, ako ga ne smirim tabletama i ishranom. Zato sam razmišljala i o alternativnim metodama – priča Mubera.

Morala se dovesti u red, počela je paziti na ishranu, hraniti se po preporukama dijabetologa … 5 manjih obroka dnevno, integralne žitarice, rekla ne gaziranim pićima, prženom mesu i šećeru i , naravno – počela mršati. I izgubila je u roku od dva mjeseca nekih 12 kilograma, ali šećer se uz medicinsku terapiju nikako nije spoštao ispod 9 jedinica.

Luka spasa

– Moja luka spasa bili su Konjički sirup i čajevi travara Mirasda Krnjića. Znala sam da ovim biljnim tretmanima nemam šta izgubiti. A po kazivanju ljudi s kojima sam pričala prije početka uzimanja terapije, svima je pomagala. Imala sam io podršku svoje doktorice koja mi je kazala da treba pokušati sve što priroda nudi i prtatiti reakciju organizma.

Prvih nekoliko dana, u nastavku kazuje Mubera, šećer je “mirovao”, ali se ona fizički osjećala bolje, kao da je dobijala krila. Peti dan vrijednost šećera je bila 7,2 jedinica, sljedećeg dana sedam, deset dana kasnije već se kretao oko 6,5 jedinica.

– Onda sam smanjila tabletu, počela sam uzimati po pola. Šećer se i dalje spuštao, sve je bio bliže “šestici”. Doktorica je bila prijatno iznenađena, ali je bila protiv moga skidanja sa tableta. Međutim, ja sam u novembru odbacila tablete, a koristila samo Krnjićevu terapiju. A vrijednosti šećera su spale ispod šest, jutarnji je znao biti oko 5,2 jedinica.

Ne troši lijekove

– Ukupno sam koristila dvije terapije, ta skoro ti mjeseca veoma uredno ih provodila, tako da januara ove godine povremeno uzimam preventive radi Krnjićev sirup, pijem čaj od čuvarkuće, a u ishrani niam više disciplinovana kao prije – kazala nam je Mubera Nakić.

Ona ni danas ne troši nikakve lijekove, jer joj se šećer kreće između oko šest jedinica, sve u zavisnosti od toga šta jede i koliko pazi na ishranu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending