Sudbine
Odvažni Dalmatinci: KAKO SU NIKOLA, SLOBODAN I MIROSLAV KRENULI JEDRILICOM IZ SPLITA DO FLORIDEATLANTIKA
U ljeto 1985. godine jedrilicom “Alan Stiven” dugočkom svega 11 metara, krenuli su iz Splita peko Sredozemlja i Atlantskog okeana do Floride trojica Splićana Nikola Drušković, Slobodan Ostrić i Miroslav Pelajić. Nažalost, nisu uspjeli, u svojoj namjeri, ali je to bio veliki događaj za cijelu državu.
Splićani su sa njima zbijali šale, jer ova ekipica nije imala ni dana zajedničke plovidbe. Poznavali su se jedva mjesec dana, a prelazak od Splita do Floride u jedrilici poput orahove ljuske za najčešće podivljali Atlantik, smatrao se budalaštinom.
Jedrilicu “Alan Stiven” kupio je u Francuskoj Nikola Drušković, stari ribar koji je mnogo godina živio u Australiji I bavio se ribarenjem.
“Borio sam se sa desetmetarskim talasima Pacifika i sada mi je pod “stare dane”, želja da se okušam sa Atlantikom – izjavio je tada za sarajevski AS stari morski vuk Drušković.
“S Ostrićem i Pelajićem upoznao sam se u splitskoj lučici Zenta. Pravi je pomorac, plovio je godinu dana na velikim brodovima trgovačke mornarice, ali nikada nije prelazio Atlantik.
Kod kuće sam godinu dana bez posla i više mi je dosadilo, jer ploviti je za nas koji smo jednom okušali more, važnije nego živjeti.
Pelajić je studirao brodogradnju i voli more, cijelog života ima u sebi želju da pređe Atlantik.
“Istina je da ja nikada nisam jedrio, ali Miro jeste, a barba Drušković je cijeli život proveo u borbi sa talasima na ribarskim kočama, pa ćemo se nadopunjavati u navigaciji – objašnjavo je Pelajić.
“Pitaju nas mnogi kako ćemo se slagati u paklu Atlantika, jer se dovoljno ne poznajemo, ali ja sam uvjeren da to ništa ne znači. Uostalom poznato je da je naš poznati moreplovac književnik Joža Horvat dugo pripremao ekipu koju je sakupio za put oko svijeta na svojoj “Besi” pa mu se jedan od članova iskrcao već na Mljetu! Uvjeren dam da ćemo mi izdržati do kraja.
Trojica odvažnih Splićana bili uvjereni su u svoje pomoračke sposobnosti.
“Cijeli mjesec dana razgovarali smo o nervozama i umoru koji obično učini svoje među ljudima u malom zatvorenom prostoru – kažu – ili ćemo se posvađati ili “istrenirati” dok ne prođemo Giblartar.
Kako će Drušković, Pelajić I Ostrić skraćivati dosadu za tri mjeseca koliko će trajati plovidba do Floride?
“Ponijeli smo dosta stručne literature i neke knjige iz pomorske belestristike. Među ostalim i Horvatov dnevnik s “Bese, ali i knjige Erike Jong! Na Kanarskim ostrvima namjeracamo ukrcati I neke djevojke kako bismo “olakšali” daljnu etapu plovidbe do Floride” – bili su puni optimitma splitski moreplovci. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON