Lavina komentara slila se na objavu jedne djevojke čiji se dečko nalazi između dvije vatre – nje kao svoje djevojke te svoga oca i sestre.
“To je igra koju ja ne želim igrati. Živimo zajedno. Dečko je pomorac, ja sam studentica. Moja porodica živi u inostranstvu. Svega se nešto dogodilo otkad živimo zajedno u stanu njegovog oca kojeg je “laički” otac pripisao sinu nakon smrti žene (dječkove majke) i odlaska u svoj rodni grad.
Uselila sam se kod dečka iz više razloga (uz dozvoljenje i puku sreću njegovog oca) – to smo prije svega htjeli, on je imao neplaćenih računa, ja sam bila u najmu. I mogla sam biti i dalje, ali sam odlučila pomoći momku, a kako bih to mogla, preselila sam se kod njega. Te račune sam nastavila plaćati dok on nije “stao na noge”. Od starije sestre i oca nije dobio nikakvu pomoć, niti su se pitali kako mu je.
Problemi su počeli kad je njegov otac počeo dolaziti češće, čak i kada ja nisam živjela tu. Došao bi svakih mjesec dana i ostajao po dvadeset dana. Prva dva puta nismo ništa spominjali.
Treći put je mom dječko mirno pokušao razgovarati sa ocem, ali nije išlo. Rauzgovarali su još nekoliko puta, ali svaki put bezuspješno. Njegov otac bi se našao uvrijeđenim, rekao bi:
“Šta hoćeš, ovo je moj stan”, te bi se posvađao sa sinom.
Nakon brojnih pokušaja da popriča s ocem da shvati da mu niko ne brani da dođe, ali da se najavi i da ne boravi toliko dugo jer imamo svoje živote, ja sam se umorila. Pogotovo to što je vrijeme koje provodimo dragocjeno jer je dečko pomorac.
Možda se njegovom ocu svidjelo što svaki dan kuham i čistim. Ne uzimam njegovom ocu za zlo cijelu tu situaciju, čovjek je dosta toga prošao, nije mu lako. Ne vjerujem da je zao. Vjerujem da mu se mogu na zdrav način postaviti granice.
Nije stvar stana – iselit ćemo. Mogla sam i sama, ali smo dečko i ja odlučili da ćemo se držati zajedno. Ipak, ono što uzimam za zlo je miješanje momkove sestre u cijelu ovu situaciju, njeno napadanje i neobjašnjiva ogorčenost na mene. Zvala sam je na kafu dok je moj momak bio na brodu, ali se nije javila.
Kada je dečko nakon 3 i pol mjeseca dolazio s plovidbe, trebali su ga pokupit njegova sestra i njen muž. Kontaktirala sam njegovu sestru da me pokupe, ali ona je samo odgovorila da ona ne ide, ne sugerirajući da će me pokupiti njen muž. Nisam htjela zamarati dečka i kvarit mu doživljaj, pa sam namjeravala ići busom i ništa ne spominjati, ali kada me pitao “kad ćete me pokupiti” rekla sam mu istinu, na što mi je dao broj sestrinog muža. S njim sam se lako dogovorila.
A dečkova sestra?
Moj momak, a njen brat dolazi nakon 3 i pol mjeseca kući, ona mu piše da šta se ja imam javljat. Da se nisam nikome javljala 3 mjeseca, da bih se trebala poklopit ušima jer živim u tuđem stanu i ne plaćam kiriju. Ona se nije pitala ko plaća njene račune za mobitele, niti ima li joj brat novaca. Ne spominje ni dugove koje ima prema mome momku. Ne spominje to što mi se nije javila kad sam je pitala za kafu i pripremila male autiće za njenog sina.
Ono što me apsolutno raspi*dilo je sad kad ga je pitala da hoće li s njima u drugi grad (gdje im otac živi) za praznik, ne pozivajući i mene. Kada joj je moj momak rekao da će vidjeti, ona je na to kazala
“Vidim ja da si ti u nekom svom svijetu”.
Dečko ne želi priznati, ali vidim na njemu da je rastrgan i nije mi lako sakriti tugu, ljutnju što ga stavljaju između dvije vatre. Želim mu biti podrška, a ne znam kako da mu olakšam ovo sve. Jer na kraju krajeva, nije stvar mene, bar kako ja vidim… Bilo bi isto da je bilo koja djevojka na mome mjestu. Njima nije dovoljno što ga volim, poštujem, kuham, čistim, i što sam njih zvala na ručkove, slala kolače itd… Ne vjerujem da bi išta bilo dovoljno”, priznala je mlada dama.
Na svoju objavu primila je brojne komentare, a ovo su neki od njih:
Ako je stan njegov, promijenite bravu i prestani plaćati račune koji nisu tvoji/njegovi. Ako stan nije njegov, odite u podstanare i nastavite sa svojim životom dalje, pa nek’ te račune plaća ko hoće ili neće. Vama će biti isto.
Njegova sestra je ljubomorna jer je on dobio stan ili tako nešto. Ovo su one čiste ucjene zbog toga što su mu dali nešto, a stari klasično ne shvata da djeca ne žele biti dugo u komadu s roditeljima nakon što odrastu.
Dečko ti mora malo skupiti muda, udariti šakom od stol i reći da je dosta. Ali to je tako kad su mamini sinčići i tatine princeze.
Život je prekratak da te ljudi koje ćeš regularno viđati u svom životu tretiraju kao komad smeća na ulici. (Naj portal)
