Gdje su četiri sata igre pod reflektorima, gdje je magični Federerov bekhend, Nadalovo urlanje na šljaci, Đokovićevo čelično lice u petom setu Wimbledona?
Ako bismo morali da opišemo trenutno stanje u svjetskom tenisu u jednoj rečenici – rekli bismo: počela je nova era, ali mnogi još nisu spremni da zaborave staru.
Gdje su oni dani…
Rivalstvo Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera danas se sve više naziva najuzbudljivijim u sportu. Njihovi mečevi donose sve: brzinu, snagu, dramu, publiku na nogama, i već se piše kako su dostojni nasljednici velikih trojki. Ali…
„Nije to to“ – šapat je publike 35+…
Pogotovo među starijom generacijom, teško je gledati ove duele, a da se negdje u mislima ne javi: “Gdje su oni dani?”
Gdje su četiri sata igre pod reflektorima, gdje je magični Federerov bekhend, Nadalovo urlanje na šljaci, Đokovićevo čelično lice u petom setu Wimbledona?
Za publiku sa Balkana, osjećaj je još dublji. Odlazak Novaka Đokovića – ma koliko da je fizički još prisutan – ostavio je rupu koju trenutno niko ne popunjava.
Jer Novak nije bio samo teniser. Bio je simbol inata, otpora, mentalne snage. Bio je “naš” na svakom velikom finalu. I dok Alcaraz lomi rekete od strasti, a Sinner djeluje kao švicarski sat, mnogi ovdje i dalje traže onu emociju koju su imali samo dok igra – Novak.
Balkan bez glasa na terenu
Dok Italijani imaju Sinnera, Španci su već odavno zaljubljeni u Carlosa, Amerikanci sanjaju o sljedećem Samprasu – Balkan šuti.
Iako imamo solidne juniore, niko trenutno ne pokazuje ni približan potencijal da stane na pozornicu gdje je Novak bio gospodar više od decenije.
Nekada smo znali da će jedan Srbin ili Hrvat biti bar u četvrtfinalu. Danas, gledamo Sinner–Alcaraz i shvatamo da više nismo glavni likovi.
Rivalstvo je tu – ali publika još nije navikla
Ne treba osporiti Sinnera i Alcaraza – njihovi mečevi već sada ulaze u anale. Ali za mnoge su to još spektakli bez srca. Perfektna igra – ali bez lične veze.
Jer ne navijaš za Sinnera jer je “naš”, ne smeta ti Alcaraz, ali ni ne pogađa te njegov poraz.
To je ona praznina koju ostavljaju legende. I teško da će se tako lako popuniti.
Sinner i Alcaraz su tu da traju. Da osvoje sve. Da vode novu generaciju.
Ali negdje u Sarajevu, Skoplju, Beogradu ili Zagrebu – još neko gleda stari snimak Đokovića kako ruši Nadala u Parizu i misli:
„E, to je bio tenis.“
A. Mirvić (Naj portal)
Pročitajte još:
Džeko u Firenci: Posljednje poglavlje jednog zajedničkog puta
