U svijetu estrade, Ferid Avdić, velika bosanska narodnjačka zvijezda prisutan je četiri decenije, iza sebe ima na desetuine antologijskih hitova.

“Ja sam stari estradni vuk i da nisam fleksibilan i prilagodljiv svakoj situaciji, sigurno ne bi trajao ovoliko dugo, iako su mi tokom karijere mnogi stajali na žulj. – kaže Avdić.

Jedan je od rijetkih estradnjaka koji nikada nije pravio skandale. Čak je i bježao od njih, ističući se samo pjesmom i kvalitetom, nikada materijalnim stvarima, izmišljenim pričama, aferama ili svađama s kolegama.

“Gledam svoja posla, ali nažalost uvijek se nađe neki supervisor koji gleda radije moja nego svoja posla. Posebno u jednom period, a bilo je to prije desetak godina; gdje god bi se okrenuo dobio bih “jezikovu juhu”. Kao da se sav svijet urotio protiv mene, kao da samo ja ne valjam, kao da samo meni pridike treba držati. Došlo mi je million puta da vrisnem, opsujem, pošaljem sve od reda u tri lijepe strine. Ipak uvijek sam se uspio obuzdati na svu sreću. Zaista nisam od onih koji se zamjeraju drugima – kazuje Ferid.

Dodaje da se jedno vrijeme osjećao kao čuveni grčki filozof Diogen, koji je postao poznat po tome što je danju hodao ulicama, noseći svijeću. Kada bi ga upitali šta čini – odgovarao je kako traži čovjeka.

Skoro 12 godina je imao noćne more, sanjao je jezivu smrt.

“Malo ljudi za to zna. Iako sam vrstan plivač i snalažljiv, u tim noćnim moramaa gubio bih bitku sa životom. Redovno bih ustajao zarobljen u automobile dok se gusta voda zloslutno sklapala oko mene. Neki turobni glas bi se potom začuo govoreći “To je šehidska smrt, sada si šehid ostani dole”.

Potom bi se preplašen budio, skačući iz kreveta. Ne otrkrivajući sve druge načine na koje je pokušavao sebi pomoći, otkriva nam zadnji u nizu, koji je bio učinkovit. Iz ovih belaja izvukla ga ja hamajlija“Plavo oko” i talisman od tisovine. (Naj portal)