U srcu Gruzije ponosno se izdiže impozantna prirodna formacija poznata kao Katskhi Pillar (Katski stub). Ova impresivna stijena, visoka čak 40 metara, štiti najizolovaniju crkvu na svijetu, koja poput magneta privlači pažnju vjernika i istraživača širom svijeta.
Tokom milenijuma, Katski stub je bio svjedok mnogih promjena i događaja koji su oblikovali njegovu jedinstvenu priču, a danas predstavlja jedno od najfascinantnijih svetih mesta koje svakako vrijedi posjetiti bar jednom u životu!
Na vrhu stijene visoke 40 metara nalazi se crkva koja se nebrojeno puta nalazila na listama najnevjerovatnijih građevina podignutih na strmim liticama. Sagrađena je između 6. i 8. vijeka i posvećena je Sv. Maksimu Ispovijedniku, hrišćanski monah, teolog i naučnik.
Svakog dana monasi koji dolaze na ovo nevjerovatno mjesto moraju da se penju tankim metalnim merdevinama pričvršćenim za stijenu. Kažu da ih svakodnevno penjanje po opasnom terenu približava Bogu.
Međutim, pitanje koje mnoge zanima jeste kako su monasi uspjeli da sav građevinski materijal prenesu na vrh stijene?! Kako su uopšte stigli gore?
To niko ne zna. Pretpostavlja se da su bili odlični penjači koji su vjerovali da će ih molitva na vrhu udaljiti od svjetskih iskušenja. Tokom godina, istraživači su pronašli čak tri pustinjačke ćelije, kriptu sa ostacima nepoznatog stilita i vinski podrum u okviru sakralnog kompleksa.
Sve su to sami izgradili u vrijeme kada moderna tehnologija nije postojala, a da bi im dani prošli u veselju, sa sobom bi poneli flašu dobrog vina, pogotovo ako su znali da će ostati na stijeni neko vrijeme izolovani od spoljeg svijeta, piše putnikofer.
Vijekovima poslije izgradnje ovdje niko nije dolazio. Jedini pisani zapis o ovom drevnom mjestu nalazi se u tekstu jednog gruzijskog naučnika iz 18. vijeka, koji ga je opisao na slijedeći način:
“U klisuri se nalazi stijena koja stoji kao stub, prilično visoka. Na vrhu stijene je crkvica, ali se niko ne može popeti na nju; niti znaju kako to da urade“.
Stara tradicija dozvoljava da u crkvi istovremeno bude samo jedna osoba, pa se monasi iz manastira koji se nalazi uz donju ivicu stijene smjenjuju jedan po jedan i dolaze nekoliko puta nedjeljno.
Monasi prije uspona moraju prvo da zatraže blagoslov oca Maksima, a kada stignu do vrha, mole se u crkvi i odlaze u vinski podrum gdje prave vino za manastir. Zatim pred sumrak silaze da učestvuju u manastirskoj noćnoj molitvi. (Naj portal)