Pratite nas

Zanimljivosti

Nikako da dobijete na lutriji: MOŽDA VAM POMOGNU SAVJETI STRUČNJAKA ZA DOBITNE KOMBINACIJE!

Published

on

Mnogi od nas sigurno imali bake i deke, koji su čitavog života kupovali raznorazne srećke s nadom da će im se ispuniti želja da osvoje novac. Sigurno ima i onih koji su nekad upoznali nekog dobitnika premije jer je baš njegova kombinacija brojeva bila izvučena kao dobitna ili možda onog kom je sedmica izmakla za dlaku.

Bilo kako bilo, jasno je da se većina onih koji igraju igre na sreću uglavnom zadovoljavaju dobitkom u vidu zamjene listića, dok su brojni oni koji se tješe činjenicom da bolje da imaju sreće na nekim drugim poljima nego na lutriji.

Fransis Ksiki je stručnjak za ispitivanje igara na sreću i posebno se bavio proučavanjem dobitnika u kazinu. Došao je do zaključaka koje bi možda trebalo da prvom prilikom primijene svi oni koji ciljaju na glavnu premiju. Prva stvar koju taj stručnjak predlaže jeste da se listići za igre na sreću kupuju češće, iako su manje premije u opticaju.

“Znam da većina vas cilja na najveći dobitak, međutim, veoma je mali procenat onih koji zaista mogu i da osvoje glavnu nagradu. Zato je mnogo bolje da „pucate“ na manje, ali realnije dobitke, tako ćete sebi obezbijediti sigurni dobitak”, samo je prvi u nizu savjeta tog eksperta.
Ksiki smatra da na nivou svakog pojedinačnog grada postoji nedjeljno izvlačenje, pa je najbolje učestvovati češće, ali biti sigurniji konkurent.

“Svaki grad ima lokalna izvlačenja koja su uglavnom jednom do 2 puta nedjeljno. Tu učestvuju samo stanovnici te lokalne zajednice, dakle šanse za dobitak su veoma realne. S druge strane, tu su veće lutrije gdje učestvuje više gradova ili cijela zemlja. Šanse za osvajanje su mnogo manje, ali je dobitak veći. Na kraju, tu je popularna sedmica na lotou. Takav dobitak, kao i takozvane džekpot premije, gotovo su nevjerovatne. Razlog za to je što učestvuje veoma veliki broj ljudi pa se pojedinačne šanse drastično smanjuju. Nerijetko se desi i da sedmica uopšte ne bude izvučena”, smatra Ksiki.

Iskustva mnogih ispitanika su takva da većina ljudi bira brojeve koja imaju neku simboliku za njih. Među popularnim brojevima su uvijek datumi rođenja, godišnjica i svih ostalih bitnih ddogađaja u životu pojedinca, ali proučavanja su dovela do slijedećih saznanja:

“Pokazalo se da najveći procenat ispitanika jednostavno bira one brojeve koji za njih imaju neku simboliku i skoro pa uvijek su u pitanju neki datumi. Ti brojevi koji predstavljaju datume su zapravo oni kada je rođeno veoma mnogo ljudi, dakle pokazalo se da oni po pravilu neće biti izvučeni. Veoma je bitno da birate brojeve koji su veći od 31 iz jednostavnog razloga što mjesec ima 30 ili 31 dan, pa će broj koji je veći od 31 biti rijetkost, dakle na njih treba igrati! Prvi broj koji treba da birate je 32”, rekao je Ksiki, a prenio Dejli star.

Statistika je, takođe, potvrdila da brojevi koji najčešće bivaju izvučeni su 21 i 23. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending