Sudbine

Nije mu dala “điđi miđi”: U STANU JE KAŽNJAVAO STRIJELAMA

Published

4 godine

06/10/2020

Muškarac s područja Podravine i Prigorja uzeo je luk i strijele sa zašiljenim vrhovima i u smjeru djevojke odapeo petnaestak strijela. Osam strijela pogodilo je svoj cilj i djevojku je ranilo u bedra, nogu, glavu i ruke, a kako je spustila glavu i stavila ruke da bi pokrila lice, strijele je nisu pogodile u vitalne dijelove glave.

Ali, tu nije bio kraj sadističkom iživljavanju sumanutog 50-godišnjaka. Kako bi je zastrašio, prijetio joj je kuhinjskim nožem koji joj je prislonio uz ruku, a kada je pokušala da pobjegne, zaključao je vrata sobe i bacio ključeve kako ih ne bi pronašla. Preklinjala ga je da je pusti, ali uzalud. Skoro dva sata je plačući molila da je pusti, tvrdi žrtva.

Ovaj mučitelj je rekao da je djevojku gađao strijelama jer mu više nije erotična, ali da neće da je ostavi i nađe drugu, zato što je i dalje voli.
On je u svojoj odbrani istakao da nije imao namjeru da je ubije, već samo da je strijelama “potjera ka krevetu”.

“Kad sam odapinjao strjelice prema njoj, bila je sklupčana na kauču, skupljenih nogu i ruke je držala preko lica. Nije tačno da je pokušala da pobjegne, zato što je bila u donjem vešu. Kad sam je gađao strjelicama, nisam primjetio da ima krvi na njoj. Osim toga, nisam bio fizički nasilan prema njoj. Samo sam je potjerao u krevet da se smiri”, rekao je on i dodao da je ona njega napadala “nožem koji je uvijek nosila sa sobom u torbi”.

Zbog tog je zlodjela 50-godišnjak osuđen na godinu i deset mjeseci bezuslovnog zatvora, a na sudu mu je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od zavisnosti od alkohola i lijekova. (Naj portal)

Tagovi:istaknuto luk sadista strijela

Sljedeća vijest

Zaspao je plemeniti Enes Kršo – Kalman: AJ, MOJA INDIRA… BILE SU NJEGOVE ZADNJE RIJEČI

Predhodna vijest

Očajna pomajka: PAZILA SAM JE KAO ROĐENU KĆERKU, ALI ONA NAM JE ZABILA NOŽ U SRCE!

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

4 dana

30/10/2024

NajPortal.ba

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.