Pratite nas

Sudbine

Ni kriv ni dužan završio u zatvoru: ZBOG PLJAČKE MORALI SMO DA „LEŽIMO“ 30 SATI, A ONDA SU NAS DEPORTOVALI

Published

on

Radeći za jednu hrvatsku građevinsku firmu u Njemačkoj, jedan muškarac sa Balkana tvrdi da je ni kriv ni dužan, zajedno sa svojim kolegama završio u pritvoru zbog teške oružane pljačke o kojoj, kaže, ništa nije znao.

Kako je u anonimnoj objavi na Reditu ustvrdio, zajedno sa par kolega proveo je oko 30 sati u ćeliji u potpunom bunilu, zbog kako navodi nesporazuma. Međutim, iako je nakon deportacije brzo došao na Balkan, najviše je ljut na firmu koja na kraju cijele drame njemu nije isplatila novac.

“Mojih 5 kolega i ja smo bili uhapšeni u Njemačkoj zbog teške oružane pljačke koju nismo počinili. Radili smo za hrvatsku firmu koja nas je slala na teren u Njemačku. Ta firma i firma iz Njemačke imaju ugovor o radu (pretpostavljam).

Muž vlasnice firme u Hrvatskoj je bio naš šef. Mi smo bili na poslu i jedan dan je došla policija. Pokupili nas i držali oko pola sata-sat. Sve posebno. Nakon toga vidim vode šefa sa lisicama u auto i odvoze ga. Zatim idemo i mi. Da napomenem da nemam pojma zašto idemo. Niko nam ništa ne govori.

Pretresli su nas i oduzeli sve. Tamo kad je rekao da skinem kaiš shvatio sam da idem u ćeliju. I uporno pitam šta se dešava i ZAŠTO, međutim niko ništa. Po ulasku u ćeliju smo se morali skinuti goli, nekoliko sati dok se ne provjeri, ja rekoh ‘OK to mogu izdržati’. Dolazi noć, ništa se ne dešava”, objašnjava on te dodaje da su svi kroz ovaj proces prolazili odvojeno, a da se sa kolegama sreo tek kada su ga vodili da da otiske svih prstiju.

Tada je kolege pitao da li oni znaju o čemu se radi, međutim, kao i on sam, ni oni nisu znale zašto su privedeni.
“Svi nazad u svoje ćelije. Ide noć, kapiram tu sam, spavam. Ujutro niko ništa ne javlja… Kasnije dolazi lik i traži da mu dam DNK i kaže da ima sudski nalog za to. Tada sam mu rekao da prvo pročita šta piše. I on tu čita da smo optuženi za tešku oružanu pljačku… Jako puno para itd itd. ‘Da druže baš bih bio na minusu i kiši taj dan na krovu da sam uzeo te pare'”, piše on.

Nakon svega dobili su i prevodioca a nešto kasnije su, kada se ustanovilo da mogu biti pušteni, odvedeni u migracioni odsjek – gdje su za nekoliko dana donijeli određene papire na uvid, koje, kaže policija nije ni pipnula, već im je samo rečeno da Njemačku moraju da napuste u roku od nedjelju dana.

Nakon toga, šef im je donio papir sa punomoćjem gdje im je bilo dozvoljeno da nastave sa radom, međutim radnici to više nisu željeli.

“Tu smo prsli, pokupili se i otišli kući. Ostali nam dužni pare. U ovoj situaciji i firme i policija je postupala nezakonito prema nama. Policija nam je oduzela telefone, nisu nam rekli zašto nas hapse, bili u samicama oko 30 sati na sendviču itd. A firma, ovo što su nas lagali i tjerali na rad evo ne znam… Je*o ih pas. Je l’ se isplati tužiti Njemačku, policiju, firme?” pitao se on na kraju.

“Bez poznavanja tuđeg zakona ne idite nigdje”
Njegova objava, složili su se mnogi Balkanci, trebala bi da bude primjer svima koji se bez prethodnog detaljnog raspitivanja upuste u rad sa sumnjivim firmama.

“Ja sam isto radio preko hrvatske firme u Njemačkoj, lagali su nas za papire da je legalno i na kraju kad su nas nahvatali počela je ludnica…i eto me nazad skoro deportovan”, “Nisam advokat i na žalost nisam od nikakve pomoći. Mogu samo da preporučim ljudima da pročitaju ovu objavu i dobro razmisle o odlasku u inostranstvo na rad ‘na kvaku’, bez znanja jezika i poznavanja zakona”, pisali su oni. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending