Porodica Izeta Dizdarevića telegramom iz Ljubljane obavještena da je on poginuo u saobraćajnoj nesreći. Pošto ga je rodbina oplakala i prežalila, spremajući se da ga čak i sahrani, on je na svoj “pogreb” stigao – pješice.
Desilo se to u maju 1986. godine u selu Mrazovcu kod Bosanske Krupe. Naime upravnik pošte iz Bužima primio je telegram iz Ljubljane da je Izet Dizdarević iz sela Mrazovca poginuo u saobračajnoj nesreći.
Poštar Ismet Skenderović požurio je ka Mrazovcu, da što prije preda telegram unesrećenoj porodici. Izetova majka je oplakujući svoga sina jedinca pala u nesvjesno stanje, tako da su morali hitno tražiti intervenciju ljekara.
Rodbini i prijateljima je najviše bilo žao maloljetne Izetove djece. Okupili su se mještani mnogih susjednih sela da sahrane Izeta, donijeli vijence, kupili mu ćefin za sahranu i, kako to muslimanski običaji nalažu, istesali daske za grob i tako okupljeni čekali da “poginulog” Izeta dovezu iz Ljubljane.
Međutim na opšte iznenađenje svih, Izet Dizdarević je iznenada stigao – pješke živ i zdrav.
Radilo se, daklem o nečijoj neukosnoj šali, koja je mogla biti opasna po život njegove majke, koja možda ne bi mogla preboljeti smrt svoga sina.
Autor neslane šale nikada nije otkrivenm ali su mediji tada postavljali pitanje “Kakvi smo to ljudi?. Zar da se zabavljamo na tuđim mukama”? (Naj portal)
