Damjan Dašo Babić se vratio u sarajevsku Općinun Ilidža. Posthumno mu je dodijeljena nagrada za životno djelo. Tako je višedecenijska nepravda prema ovom velikom ČOVJEKU, pedagopgu, kompozitoru, umjetniku…. ispravljena.

Dašo je bio i ostao muzička legenda na prostorima Bosne i Hercegovine i čitave bivše nam domovine SFRJ. Bio je vrstan muzički pedagog i veoma plodan kompozitor, izuzetno cijenjen i poštovan u jugoslovenskim muzičkim krugovima.

Po odlasku iz Ivangrada živio je i radio u Ključu a zatim u Hrasnici kod Sarajeva kao profesor muzike gdje je osnovao Nižu muzičku školu, Muzičku školu na Ilidži, Hor i Harmonikaški orkestar, dok je istovremeno komponovao i svojim pjesmama lansirao u jugoslovensku muzičku orbitu imena poput Ismeta Krcića, Šerifa Konjevića, Zore Dubljević, Nade Obrić, Hašima Kučuka Hokija, Nedeljka Bilkića, Vasilije Radojčić, Safeta Isovića, Mehe Puzića, Muhameda Mujkanovića, Bebe Selimović, Zekerijaha Đezića, Nataše Vladetić, Hanke Paldum, Ćazima Čolakovića, Hamida Ragipovića Beska, Slobodana Lalića i mnoge druge.

Bio je osnivač i sve do rata 1992. direktor i dan-danas čuvenog Festivala narodne muzike “Ilidža”, a u njegovom studiju u Hrasnici svoje hitove snimala su najveća imena jugoslovenske estrade: Bijelo Dugme, Davorin Popović, Safet Isović, Šerif konjević, Nada Obrić, dok je svoj veliki hit “Doći ću” u Dašovom studiju snimio i jedan od njegovih potomaka, Beranac iz Kotora, Zoran Dragović.

Početkom onog prljavog rata 1992. godine, narušenog zdravlja, vraća se kao izbjeglica u svoj rodni grad i šest godina kasnije umire od tuge za Jugoslavijom, Bosnom, Ilidžom, Hrasnicom, prijateljima, muzikom, sevdahom i za svojim studijom koji su njegovi “hrabri spasioci i oslobodioci ” već u prvim danima rata pokrali i opustošili do posljednjeg kabla i mikrofona.

Ime Damjana Daša Babića pominje se i danas sa posebnim pijetetom, respektom i sjetom u muzičkim krugovima širom bivše Jugoslavije a njegove pjesme postale su nezaobilazni dio bogate muzičke riznice sa ovih prostora. Pored ivangradske himne “Ivangrade” – Ismeta Krcića , iza njega je ostalo bezbroj nezaboravnih hitova poput: “Pozdravi je sunce milo”, “Voljela je mene lažno” i “Pjesma Sarajevu” – Safeta Isovića, “Sjajna zvijezdo gdje si sinoć sjala” – Zore Dubljević, “Plačem ja, plačeš ti” – Bebe Selimović, “Plač bez suza teško boli” – Nataše Vladetić, “Tugo, moja tugo” – Hašima Kučuka Hokija, “Sama si tako htjela” – Muhameda Mujkanovića, “Moj sokole” – Šerifa Konjevića, “O, suze moje” – Nade Obrić, “Ne kuni čaše” – Cuneta Gojkovića i mnogih drugih…POklanjamo vam samo dio Dašinog stvaralačkog opusa, kojeg su sedamdesetih godina muzički stručnjaci prozvali “dašismi”.

Damjan Dašo Babić rođen je u Beranama 23. oktobra 1927. a umro je 16. aprila 1998. godine i sahranjen na beranskom groblju. O njemu danas ništa ne znaju oni isti kojima je pomogao u početku karijere.S toga je ovo buđenje ilidžanskih vlasti, koje su mu posthumno dpdijelile priznanje, za svaku pohvalu.

E još da šta nauče muzički urednici I novinari TV Hayat, kojka je preuzela ekskluzivu da njeguje ilidžanski festival. Mogli bi se nadati boljim vremenima. Ali, teško je u to povjerovati. Ipak, ne treba gubiti nadu. S toga vam poklanjamo nekoliko vječnih Dašinih pjesama, koji je za vašu informaciju dugo vodio ansaml Ilidžanke”, a koje su snimile antologijsku revolucionarnu pjesmu “Stan Neretvo, stani vodo”. (Naj portal)

SAFET ISOVIĆ “POZDRAVI JE SUNCE MILO”

BEBA SELIMOVIĆ PLAČEM JA, PLAČEŠ TI

ŠERIF KONJEVIĆ “MOJ SOKOLE”

NATAŠA VLADETIĆ “PLAČ BEZ SUZA”

HAMID RAGIPOVIĆ BESKO “ŽIVI ŽIVOT KAKO TEČE”

NADA OBRIĆ “NEĆU DRUGU LJUBAV”

HANKA PALDUM SVE SAM TEBI DALA

ISMET KRCIĆ “IVANGRADE”

ILIDŽANSKE “STAN NERETVO, STANI VODO”

PROČITAJTE I OVO

Ilidžanska općina sjetila se velikana: POVELJE ZA DAŠU BABIĆA, ŠKIJU KATALINSKOG, MLADENA TOMIĆA, ALI I ZA ŠERIFA KONJEVIĆA!