Prošlo je više od deset godina kako nas je napustila Ljiljana Petrović Batler. Umrla je 27. aprila 2021. godine nakon kratke i fatalne bolesti. Otala je uspomena na njene nezaboravne izvedbe romskih pjesama, komponovanih, starogradskih… Od milja, oni koji su voljeli njeno pjevanje, prozvali su je “Majka romske duše”.

Brena je zvala “Ljilja ćora”. Bilo je to u vrijeme Breninih prvih turneja po Jugoslaviji, kada jke Ljiljana bila gošća na njenim koncertima. Tada je Ljiljana snimila veliki hit “Otkko sam tuđa žena”. Sa ovom pjesmom je ne Breninim koncertima kod publike bolje prolazila od same Brene.

Ljiljana je bila pjevač kakav se rađa jednom u 100 godina. Njen bio je jedan od najmarkantnijih glasova istočne Evrope: dubok, mračan, gotovo muževan koji kao takav ponire u srž ciganske i balkanske muzike. Veliku popularnost stekla je početkom devedesetih godina, kada je snimila nekoliko nezaboravnih hitova: “Otkako sam tuđa žena”, “Pjevam do zore, zabavljam ljude”, “Ovaj život za mene ne važi”….

Pjevala je, a u duši plakala, jer privatno nije bila sretna. Uistinu je imala težak život. Rođena je u Beogradu. Otac joj je bio virtuoz na harmonici, a majka popularna hrvatska pjevačica, koja je svojevemeno nastupala na festivalima. Vrlo brzo ih je napustio otac, a majka je morala s Ljiljanom odseliti u Bosnu, gdje je pjevala po barovima. Ljiljana je sa nepunih 12 godina počela nastupati kad je jednom prilikom zamijenila bolesnu majku.

“Tragedija je nas Cigana što mi vrlo rano sazrijevamo. Ja sam bila majka sa četrnaest godina, moj prvi muž imao je tada šesnaest. Igrala sam se s djecom žmurke po podrumima i ujutro sam išla da rodim. Od trčanja mi pukao vodenjak – ispričala je ona jednom prilikom.

Vrlo brzo ostala je i bez majke, pa je morala nastaviti njenim stopama, kako bi se prehranila i nastavila školovati. Vrativši se u Beograd počela je pjevati po barovima Skadarlije, popularnog dijela Beograda s restoranima i kafanama.

Od 1980. počela je nastupati na velikim koncertima. Vrlo brzo je međutim osjetila svu težinu nadolazećeg turbo-folka, gdje je kako kaže, bilo važnije imati što kraću mini suknju i atraktivan stas nego dobar glas. Već 1987. godine, osjetivši šta se sprema zbog nadolazećeg Miloševićevog režima u Srbiji, napušta Balkan i odlazi iz muzičkih voda. Tamo se nije libila da radi koji god posao je mogla da nađe, pa je u jednom trenutku čak i ribala klozete.

“Ja sam i klozete čistila. U to ratno vrijeme bilo mi je strašno. Imala sam cilj: ili ću da pobijedim sebe i svoju želju i volju za pjesmom ili smo svi propali. I nije me bilo sramota, pošteno sam radila – pričala je Ljiljana.

U Njemačkoj se ponovo udala za gospodina Buttlera, o kojem nije puno pričala, ali je bila sretna u tom braku.

Svoju drugu pjevačku slavu doživljava na pragu pete decenije. Producent i menadžer Dragi Šestić pronašao ju je u Dizeldorfu i ubijedio je da snimi album za producentsku kuću u Holandiji. Kasnije će započeti sjajnu saradnju sa Mostar Sevdah Reuninom, sa kojima snima CD 2003. godine, kojim potvrđuje trijumfalan povratak na scenu, ali i ulazak u kultne i najbolje svjetske dvorane u koje velika zvijezda Lepa Brena (ona zvijezda što je prozvala Ljilja ćora) nikada nije mogla zaviriti. (Naj portal)