Pratite nas

Sudbine

NEVJEROVATNA PRIČA O PEKARU VLADI SA 9 ŽIVOTA: Pregazio ga kamion, upadao u kanale, rijeku, imao moždani udar…

Published

on

Vlada Milosavljević (84) iz Donjeg Dušnika kod Niša proslavlja 7. januar, kao dan svog rođenja, ali nema mjeseca u godini kada ne obilježava neki od dana kao svoj “rođendan”, jer je toga dana uspio da izbjegne smrt.

Milosavljević, koga svi u selu selu zovu Vlada pekar, jer je ranije imao svoju pekaru, kazao je da su ga tokom života pratile najrazličitije nesreće, ali da je nekim čudom uvijek uspijevao da se izvuče i ostane živ.

Preživio je težak moždani udar, pregazio ga je kamion pun pijeska, pao je u otvor od lifta, pao je u rijeku koja protiče pored njegove kuće, a jednom i u kanal za navodnjavanje nedaleko od njegovog doma.

Taj pad u kanal prije tačno 10 godina ostao mu je u posebnom sjećanju jer mu je život spasio komšijski pas Crni.

„Nakon što sam obišao kuću svoje kćerke i zeta pošto nisu bili u to vrijeme u selu, spustio sam se u naše dvorište iza kuće da bi zatvorio kokoške u kokošarnik. Međutim, okliznuo sam se na snijegu i pao u kanal koji vodu iz rijeke odvodi do bašti u polju – rekao je Milosavljević.

U kanal je pao na leđa i tako ostao. Nije mogao da se pomjeri, a voda u kanalu zbog njega nije mogla da otiče.

„Nivo vode je brzo porastao i voda je počela da mi prelazi preko lica, da mi ulazi u usta. Okretao sam glavu i počeo da dozivam u pomoć, ali me niko nije čuo, osim psa Crnog. Dotrčao je do mene i počeo da laje, a onda je otrčao da ulaznih vrata naše kuće i tamo lajao. Nekoliko puta je trčao od mene do ulaznih vrata i svo vrijeme je uznemireno lajao – prisjeća se Milosavljević.

Lavež Crnog čule su srećom Milosavljevićeva supruga Ruža, snaha Valentina i komšinica Vera Miljković, istrčale su iz kuće i izvukle ga iz vode.

„Nažalost Crni je nakon tog mog spasavanja ubrzo uginuo. Žao mi je zbog toga i dan danas. Nije bio rasan pas, ali je bio mnogo pametan. Da nije tako ne bi sada bio živ. Da bismo sačuvali sjećanje na Crnog moj sin i snaha su ga naslikali na zidu svoje kafane.

U fabrici sam 1994. godine upao u otvor lifta sa 3 metra visine. Kolege su počele da viču: “Pade Vlada”, pa su oni koji su bili dalje od lifta pomislili da je Vlada Srbije podnijela ostavku
Pravim čudom Milosavljević je 4. aprila 1974. preživio nesreću pored Južne Morave, kada je preko njegovih leđa prešao kamion sa pet kubika šodera.

„Rođak i ja smo natovarili kamion šoderom iz Morave kod Rusne i krenuli kući kada se kamion pokvario i to na uzbrdici. Na njegov nagovor postavio sam neko kamenje ispod točkova, a on je počeo da popravlja kamion. Prišao sam da mu pomognem, kada je kamion krenuo u rikverc. Rođak se izmakao, ali meni je točak uhvatio džemper i bacio na asfalt. Točak kamiona je prešao preko mojih leđa.

Taj udes je preživio s polomljenom karlicom zbog čega je dva i po mjeseca morao da leži nepomičan u gipsu, ali se oporavio bez ikakvih posljedica.

Pad u otvor od lifta u fabrici u Donjem Dušniku u kojoj je radio nakon što je zatvorio pekaru, sa visine od oko tri metra, preživio je 1994. godine sa dva polomljena rebra.

„Lift još nije bio postavljen, pa smo kroz otvor prebacivali radne stolove iz prizemlja na sprat. Da ne bi ogulili zid pored povlačio sam se unazad, sve bliže i bliže otvoru i na kraju sam upao u njega. Kolege iz fabrike počele su da viču: “Pade Vlada”, pa su oni koji su bili dalje od lifta pomislili da je Vlada Srbije podnijela ostavku.

Porodična kuća Milosavljevića i kafana njegov sina nalaze se u neposrednoj blizini Gornjodušničke rijeke, a Vlada je prije dvije godine preživio pad u riječno korito, sa stepenica koja vode u kafanu.

„Silazio sam niz stepenice i odjednom sam izgubio ravnotežu. Skotrljao sam se niz stepenice na stazu, a odatle u rijeku. Izvukli su me sin i snaha iz riječnog korita bez i jedne ogrebotine, što je sve začudilo. Mislili su da sam sigurno nešto polomio jer sam pao sa visine od četiri, pet metara – izjavio je Milosavljević.

Uprkos brojnim nesrećama koje je preživio i teškom moždanom udaru Milosavljević je danas sasvim dobrog zdravlja. Ne pije ništa od lijekova i jedino se žali na bol u nogama i zbog toga hoda sa štapom.

Brojne “rođendane” proslavlja sa suprugom, sinom, lćerkom i njihovim porodicama, a ima šestoro unučadi i jednu praunuku. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending