Pratite nas

Sudbine

Nevjerovatna istinita priča: 10 GODINA SKRIVALA LJUBAVNIKA NA TAVANU, MUŽ MISLIO DA IMAJU DUHOVE

Published

on

Fred Osterajh, bogati proizvođač tekstila poznat po proizvodnji kecelja, primijetio je radnicu Doli Hedrik, čiji je otac bio njemački migrant, u svojoj fabrici. Uskoro su se zaljubili i vjenčali, ali njihova sreća nije dugo trajala.

Nakon smrti svog devetogodišnjeg sina Rejmonda, par je zapao u probleme. Spekulacije o Fredovom alkoholizmu i nezadovoljstvu Doli u bračnom životu počele su kružiti u njihovoj maloj sredini.

Jednog dana, Doli je poslala mladog radnika Ota da popravi njen šivaći stroj. Kada je Oto ušao u kuću, zatekao je Doli golu, a taj susret označio je početak njihove tajne ljubavne veze. Kako bi izbjegli tračeve, Doli je osmislila plan da Ota skloni na tavanu. On je pristao, i tako je Oto živio na tavanu, dok je Fred ostao nesvjestan svega.

Međutim, Fred je počeo primjećivati čudne zvukove i sjenke po kući, a tvrdio je da mu nestaju cigarete. Doli ga je uvjeravala da mu se to samo čini, što je dovelo do Fredovog sumnjanja u sopstveno psihičko stanje. Pokušali su riješiti problem preseljenjem u Los Anđeles, ali duh ili, kako se ispostavilo, ljubavnik na tavanu pratio ih je. Fred je počeo sve više piti, a brak je počeo pucati.

Noć 12. avgusta 1922. donijela je strašan obrt. U sred žestoke svađe, Oto je izletio sa tavana noseći dva pištolja. Borili su se za oružje, a Oto je ubio Freda s tri hica. Nakon toga, Oto i Doli smislili su plan da se predstave kao žrtve provalnika. Vlasti su povjerovale u tu verziju i slučaj je ostao nerazjašnjen, a Doli je naslijedila Fredovo bogatstvo.

Doli je nastavila svoj život i započela nove ljubavne veze, uključujući vezu s advokatom Hermanom. Njoj je bio poklonjen vrijedan sat koji je pripadao Fredu, a ona je tvrdila da ga je pronašla ispod prozora. Kasnije, kada je ta veza prekinuta,

Doli je odvela drugog ljubavnika, Roja, i zamolila ga da se riješi pištolja kojim je ubijen Fred. Roj je bacio pištolj u rijeku, a Doli je drugi pištolj dala komšijama da ga zakopaju u dvorištu.

Kada su se komšije obratile policiji o sumnjivim radnjama, policija je pronašla pištolj iz rijeke i uhapsila Doli. Ipak, nisu uspjeli dokazati da su baš ti pištolji korišteni za Fredovo ubistvo, pa je Doli oslobođena.

Dok je bila u zatvoru, Doli je zamolila svog advokata da posjeti njenog “polubrata” na tavanu. Iznenadujuće, mladi Oto je proveo deset godina skriven na tavanu, pišući novele. Tokom tog vremena, postao je gotovo njen ljubavni rob.

Konačno, istina je isplivala na vidjelo, a Doli je optužena zbog zavjere za ubistvo supruga. Nakon suđenja, i pored iznesenih dokaza, porota je oslobodila Doli.

Doli je nastavila svoj život s novim ljubavnikom, a Oto se preselio u Kanadu, gdje je radio kao portir. Njegov slučaj ubistva je zastario, te je ostao poznat kao “Betmen iz Los Anđelesa”.

Nevjerovatna istinita priča o ženi koja je decenijama krila ljubavnika na tavanu ostala je zapamćena kao jedna od najintrigantnijih epizoda iz 1930-ih u Sjedinjenim Američkim Državama. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending