Ali Ketrin Nok, 39, iz Safolka u Engleskoj, zarađuje za život kao šaptač životinjama, ili neka vrsta vidovnjaka za životinje, nakon što je shvatila da je dobra u komunikaciji sa njima. Na ovaj način pomaže vlasnicima kućnih ljubimaca da razumiju svoje krznene prijatelje na dubljem nivou, piše The Sun.
“Gledajući fotografiju dugodlake sive mačke, naježila sam se, osjećajući njegov strah i glad. U mislima mi je proletjela slika gustog rastinja i drveća. Iako je mačka bila skoro 400 milja daleko, u Holandiji, osjetila sam njegove emocije i vidjela šta je mogao da vidi iz moje kuće u Norfolku. Ta mačka je pobjegla nakon traumatičnog odlaska kod veterinara i njen vlasnik me je kontaktirao, očajnički tražeći pomoć u potrazi.
Opisala sam šta sam vidjela, a ona je to prepoznala kao dio ograde u dnu svoje bašte. Trenutak kasnije našla je mačku tamo. Kada me ljudi pitaju šta radim, kažem im da sam pravi, stvarni dr. Dulitl. To je najlakši način da im kažem da komuniciram sa životinjama”, kaže Ali Ketrin.
Ona priča i da je obožavala životinje još kao dijete. Odrasla je u blizini Njumarketa, malog grada u Safolku. Imala je mačke, pse i zečeve i dijelila je duboku vezu sa svima njima.
“Voljela sam konje, a kada sam napunila 16 godina, roditelji su mi kupili ponija, kome sam dala ime Henri. Sa Henrijem sam prvi put postala svjesna svojih intuitivnih moći. Dok smo se vozili, nešto bi ga uplašilo, a ja bih osjetila njegov nalet straha – kaže Ali koja je svoju vještinu počela da razvija tek kada je njen poni Henri umro.
“Bilo je to 2001. godine, kada sam imala 17 godina. Henri je umro od infekcije. Bila sam skhrana i taj gubitak me je postavio na put traganja za posebnom vezom koju smo imali. Provela sam svoje 20-e i 30-e godine živeći običan život. Išla sam na fakultet, pa sam počela da gradim karijeru u marketingu, ali sam svo svoje slobodno vrijeme posvećivala ljubavi prema životinjama.
Provodila bih odmor na farmi konja u Španiji, učeći o govoru tijela životinja i prilagođavajući se njihovim osjećanjima. Kao, na primjer, kod Bertija, čija se noga ukočila, poslije čega je počela da me boli noga i to je trajalo sve dok mi drugi konj nije rekao da je to zato što mi je bilo loše od jahanja na njoj. Ne mogu da objasnim kako sam znala šta misli, jednostavno sam mogla da čujem njegove misli”, kaže Ali Ketrin.
Paralelno sa karijerom u marketingu, proučavala je i reiki za životinje i stekla kvalifikacije koje joj omogućavaju da ih liječi.
“Vremenom je moja intuicija jačala. Našla bih se pored psa i znala da osjeća neprijatnost zbog bolnog kuka. Vidjela bih aure kućnih ljubimaca mog prijatelja i osjetila njihove misli. U početku sam držala ove sposobnosti u tajnosti iz straha da ljudi ne misle da sam luda. Počela sam anonimno da objavljujem na forumima za kućne ljubimce tražeći od ljudi da me kontaktiraju radi besplatnog psihičkog čitanja za svoje životinje. Ljudi bi slali fotografiju svog ljubimca i preko nje bih komunicirala sa njima. Ubrzo sam shvatila koliko sam precizna”, kaže Ali.
U 2019. je prebrodila upalu žlijezda u tijelu, a nakon toga se i dalje borila sa hroničnim umorom, kada je nastupila globalna pandemija Covid-19. Tako je ostala bez posla i počela da radi da bi nekako preživjela.
“Godinama sam razmišljala da javno istupim sa vještinom komunikacije sa životinjama, kako bih mogla da pomognem vlasnicima i životinjama. Moje loše zdravlje, a potom i pandemija, natjerali su me da shvatim da je život kratak. Tako sam u junu 2021. upisala onlajn kurs za komunikaciju sa životinjama koji je koštao 495 funti, odnosno oko 580 evra.
Da bih prošla kurs, morala sam da radim sa nekoliko stručnjaka za životinje i da im kažem stvari o njihovim ljubimcima koje nikako nisam mogla da znam, na primjer gdje pas obično leži u njihovom domu. Tog ljeta sam počela da se promovišem na društvenim mrežama i od tada sam pomogla ogromnom broju životinja širom svijeta”, priča Ali koja od vlasnika traži samo da joj kažu minimum koji treba da zna i pošalju fotografije sa običnom pozadinom, tako da nema tragova za odgovore koje traži.
“Za sesiju od 45 minuta naplaćujem 65 funti, odnosno oko 65 evra, ali radim i honorarno u muzeju, da bih mogla da platim račune. Ponekad se od mene traži da riješim problem, kao što je ona mačka u Holandiji koja se izgubila, ili je vlasnik samo radoznao i želi da zna šta ljubimac misli o potezu koji je napravio.
Jednom mi se javio vlasnik psa spasioca, koji je bio prestravljen kontaktom sa svojim novim partnerom. Pretpostavio je da je to zbog zlostavljanja koje je doživio. Kada bi vlasnikov partner ušao u prostoriju, pas bi se od straha priljubio za zemlju, ali smo uspjeli da ga natjeramo da legne pored čovjeka poslije samo nekoliko sati”, kaže Ali.
Bio je tu i konj koji joj je rekao da mu je omiljeni film ‘Lesi’, kao i kornjača koja se žalila na jagode koje joj je vlasnik dao jer su bile previše kisele, kaže ona.
“Životinja sa kojom najviše volim da komuniciram je moj petogodišnji terijer Foksi. Pričamo o svemu, od priče o vremenu i mjestu gdje bismo mogli da prošetamo do njegovog života prije nego što sam ga usvojila. U Foksiju sam pronašla srodnu dušu koju sam izgubila kada je Henri umro”, kaže Ali i dodaje da su ljudi uglavnom fascinirani onim što radi, ali uvijek ima skeptika.
“Razumijem to, ali moji klijenti mogu da potvrde da sam ja zaista pravi dr. Dulitl”, zaključuje ona, a svako ko želi da sazna više o njoj, ili da je angažuje može da se javi preko njene veb stranice: Kathrinknock.com. (Naj portal)
