Pratite nas

Vidoviti ljudi

Neobična vještina Dušana Džodže: PRECIZNIJI OD GOOGLA

Published

on

Trebinjac Dušan Džodžo u gradu na Trebišnjici poznat je po potpuno neobičnoj sposobnosti da za veoma kratko vrijeme na određeni datum kaže o kojem se danu u sedmici radi.

Osim toga, lako pamti i registarske oznake na vozilima, datume rođenja i telefonske brojeve.

“Koji god da mi datum postavite, bilo da je iz prošlosti ili budućnosti, nakon malo vremena tačno ću reći koji je to bio ili će biti dan. Mnogi su pokušavali zbuniti me, pitajući za datume u prestupnim godinama, međutim nikad nisam pogriješio. Imam viziju dana u sedmici, a zatim i godina i mjeseci. Ne može mi ništa promaći. Čovjek se treba fokusirati i sve dođe na svoje“, ističe Džodžo za Anadolu Agency (AA).

Da posjeduje vještinu koja ga čini poznatim u Trebinju ovaj gospodin spoznao je davno, još u srednjoškolskim danima.

“Prije toga uviđao sam da imam određene slike u glavi ili bolje reći da imam žicu za to, da bih kasnije sve usavršio. Kolege su postavljale pitanja, a ja sam shvatao da to mogu lako i brzo računati. Nisam imao konkurenta za vještinu u gradu. U to vrijeme nije bilo mobilnih telefona. Danas većina ljudi ovdje zna za moju sposobnost“, dodaje Džodžo.

Kaže i da brojeve telefona, datume i brojeve registarskih oznaka pamti “usput“, bez da se trudi da ih zapamti. To, navodi, nije želio ni usavršavati, kao dane u sedmici i datume.

“Zaposlen sam u vodovodu i do dolaska kompjutera, radeći u magacinu mnoge šifre materijala sam znao napamet ili imao u glavi. Nisam morao kao drugi tražiti indekse za materijale. Sugrađani su zadivljeni. U firmi u kojoj radim ovome se odavno više i ne dive. To je za kolege svakodnevnica, kao djeca koja se igraju na ulici.

U početku su se okupljali i testirali me. U Beogradu su mi govorili da sam morao ići dalje. Pitali su i jesam li nagrađen za ovo, pa kada sam rekao da nisam, konstatovali su da je to sramota. Kada bi se ova vještina negdje i od nekoga iskoristila, vjerujem da bi me svaki građanin više cijenio. Neki vole kazati da sam trebao raditi u CIPS-u. Mnogi su u početku pitali kako mi je išao račun u školi, ali sam znajući na šta aludiraju, odgovarao da moj dar nema veze sa matematikom. Nije to formula koja se uči za dan, sedmicu ili mjesec“, kaže na kraju Trebinjac sa neobičnom vještinom.

Džodžo je inače davno završio ekonomsku školu u Trebinju, gradu u kojem živi i radi. Do penzije su mu, kaže, ostale još četiri godine. (Naj portal)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending