Pratite nas

Zanimljivosti

Neko će završiti u ludnici: PROTIV SEVERINE OTAC NJIHOVOG SINA POKRENUO VIŠE OD 80 POSTUPAKA

Published

on

Severina Vučković jučer je opet bila na sudu u jednom od milion postupaka povezanih s njenom borbom za staranje nad 12-godišnjim sinom, kojeg je dobila u vrijeme ljubavi sa možnim i sve su prilike, osvete željnim Milanom Pavlovićem. I dok traje najnovija afera, nakon odluke Vrhovnog suda Hrvatske, da se dijete oduzima majci Severini, zarovili smo se u istoriju skoro desetogodišnje borbe za bridu nad djetetom, koe već ulazi u tinejdžersko doba i još ne zna kome će na kraju “pripasti”.

Kolekcija tužbi

Pravosuđe, reći će vam oni, radi svoj posao. Sudi i samo sudi… I to nakon kontinuiranih tužbi, prigovora, žalbi, dopisa dječakovih roditelja. Oni već imaju kilograme papira u kojima su ispisane presude, žalbe, rješenja… Istovremeno, njihov sin na vom putu pakla njegovih roditelja reda petice u osnovnoj školi.

Analitičari su izračunali da je Popović do sada pokrenuo više od 80 pravnih postupaka ne samo protiv Severine nego i protiv niza ljudi koji su joj bliski. Ta nevjerovatna kolekcija tužbi i podnesaka uključuje kaznene i prekršajne prijave, izvanparnične postupke, postupke izvršenja, zahtjeve za revizijom kod Vrhovnog suda, prijave centrima za socijalni rad, disciplinske postupke protiv Severininih advokata, tužbe protiv menadžera, nećakinje koja s njom živi itd.

U ovu brojku, kako pišu zagrebački mediji, nisu uračunata njegova pisma koja je slao predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, premijeru Andreju Plenkoviću, Saboru, ministarstvu nadležnom za socijalu, tražio postupanje pravobraniteljicu za zaštitu djece i obraćao se još brojnim drugim adresama u sudovima, pravobraniteljstvu, policiji…

Otac zajedničkog djeteta tužio je Severinu u 17 kaznenih i 34 parnična postupka. Kad bi koji bio odbačen na Državnom odvjetništvu, Milan Popović bi insistirao da se progon nastavi. Desetak puta prekršajno je prijavljivao Severinu za porodino nasilje i sve su te prijave odbačene. Protiv nje je pokrenuo i četiri izvršna postupka.

Od nadležnog Centra za socijalni rad tražio je više puta da provode mjere nadzora nad roditeljskom brigom Severine i konstantno im upućuje podneske s raznim zahtjevima. Vrhovnom sudu obraćao se tri puta. Sedam postupaka vodilo se nakon prijave Milana Popovića pred advokatskim komorama u Hrvatskoj i Srbiji protiv Severininih advokata i sve su te prijave odbačene. Petoro Severininih bliskih prijatelja primalo je pisane prijetnje Popovićevih advokata, a novinare je prijavljivao Sudu časti HND-a.

Više postupaka vodio je protiv Severininog menadžera Tomice Petrovića i sve je njih ili izgubio ili povukao. Severininu nećakinju tužio je jer je na Facebooku podijelila neki tekst iz medija, a više puta je prijavljivao Centru za socijalni rad da je nepodobna da bude s njegovim sinom. Popović je pokrenuo i nekoliko postupaka u kojima je tražio izuzeće sudija Općinskog građanskog suda u Zagrebu, samo u posljednje dvije godine četiri puta.

Potpuno je jasno u kakvom ludilu zbog svega ovoga živi Severina Vučković, a sve to godinama gleda i njen sin.

Za to vrijeme sve o čemu roditelj mora odlučiti u vezi s djetetom, Severina je morala ishoditi sudskim putem, od upisa u vrtić do upisa u školu, na vjeronauku itd.

Glasno razmišljamo – da li je ovo normalno ponašanje i ima li iko na ovom svijetu da se malo pozabavi motivima i psihološkom analizom Milana Popovića?

Čisto kao suza

Utisak je da taj ćovjek progoni i maltetira majku svoga sina, a to bi se moglo tumačiti i kao zlostavljanje žene koja je imala život kakav je imala kada su u pitanju njeni partneri, ali njeno je majčinstvo čisto kao suza. On kao da želi Severini da se sveti…

Dobro je ta žena i normalna. Odakle joj tolika snaga? Jer, da bi se svi ovi sudski i drugi postupci mogli voditi, Severina se neprestano poziva na sudove, ispituje, vještači, od nje se traži izjašnjavanje, zovu je na razgovore u policiju i kod psihologa, socijalni radnici joj dolaze u kuću, pregledavaju, traže papire, uzimaju izjave itd. Tri puta dosad vještačeni su i ona i dijete. Mediji je, takođe, ne štede.

I za kraj – Severina je dokaz da za majku nema prepreke! Mrcvare je, izluđuju, ali ona ne posustaje. (E. Milić/Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending