Pratite nas

Razglednice

Nekad “ostrvo zmija”, a danas “ostrvo ptica: ZNATE LI GJE SE NALAZI CRNOGORSKI ALKATRAZ?

Published

on

Nalik najpopularnijem američkom zatvoru, popularnom Alkatrazu, početkom prošlog vijeka strah i trepet političkih neistomišljenika kralja Nikole bila je tvrđava Grmožur.

Prvobitno knez, a zatim i kralj, Nikola Petrović, iz dinastije Petrović-Njegoš, tokom svoje vladavine Crnom Gorom koristio je malo kameno ostvro Grmožur za kažnjavanje političkih neistomišljenika. Grmožur je jedno od utvrđenja na Skadarskom jezeru i nalazi se u njegovom sjeverozapadnom dijelu, blizu grada Bar i sela Virpazar.

Kralj Nikola je na Grmožur protjerivao svoje političke protivnike i neistomišljenike, koji nisu mogli da pobjegnu sa ostrva koje je okruženo vodom, te stotinama metara udaljeno od najbliže obale.

Po istom principu, samo mnogo opširnije i organizovanije, funkcionisala je kalifornijska kaznena ustanova Alkatraz, po kojem je Grmožur dobio ime, to jest nadimak.
Legenda kaže da su svi zatvorenici bili neplivači, a ukoliko bi se desilo da neko pobjegne – kazna zatvorenika bi bila prenesena na čuvara, koji bi morao da je odsluži u cjelosti.

Grmožur je nekada bio pod Turcima, i oslobođen je tek 1878. godine. Naziv Crnogorski Alkatraz nije imao od početka, već tek od vladavine kralja Nikole, a u njemu su prvobitno bili smješteni najstrože osuđivani zločinci.

Poslije svađe kralja Nikole i njegovog zeta Petra Karađorđevića, početkom 20. vijeka, na Grmožur su bili protjerivani politički neistomišljenici i pristalice Karađorđevića u CG, kao i, između ostalog, beogradski studenti osumnjičeni za pokušaj atentanta na Nikolu Petrovića.

O zatvoru na Grmožuru za 92 putovanja govorila je Sara Jovićević iz Turističke organizacije Bara, koja je negirala navode u mitu koji kaže da je postojao jedan zatvorenik koji je uspio da pobjegne iz Crnogorskog Alkatraza.

“To je legenda. Nema nikakvih zapisa o tome. Ljudi samo vole o tome da pričaju…”, rekla je Sara.

U snažnom zemljotresu, koji je pogodio Crnu Goru i posebno oblast Skadarskog jezera 1905. godine, tvđava Grmožur značajno je oštećena i do danas nije obnavljana.

Grmožur je nekada bio nazivan “Ostrvom zmija”, a u novijoj istoriji ornitolozi ga nazivaju “Ostrvom ptica”. Na njemu, a i oko njega i širom Skadarskog jezera, nalaze se “horde” pelikana različitog starosnog doba.

Pelikani koji su davno došli na Skadarsko jezero i na njemu se nastanili su Dalmatinski pelikani, poznati i kao kudravi pelikani – jedna od najrasprostranjenijih vrsta pelikana, koju odlikuje trapavost, širok raspon krila i blagorodnost.

“Ako dođete na jutarnju turu Skadarskim jezerom imaćete prilike da vidite sigurno barem 20-ak pelikana. Inače, ne vole ih ribolovci, jer se (pelikani) hrane ribom i znaju da im (ribolovcima) pokidaju mreže. Ali, ne diraju ih”, rekla je Jovićević o najčešćem gostu Grmožura i Skadarskog jezera.

Pored gledanja pelikana, na šta se često odlučuju posjetioci, na Skadarskom jezeru i oko njega možete vidjeti brojne zanimljivosti. Oko njega se nalazi pet manastira, postoje tri zaštićene zone do kojih se ne može stići brodom, a tu je i istorijsko selo Godinje, kao i ribarsko selo Raduš, koje je izgrađeno od kamena donesenog na brodovima.

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending