Dok se većina mladih trudi da svojim selfijima na društvenim mrežama pokaže gdje su sve bili, kako su se proveli, šta su jeli i pili, 25 – godišnji Dušan Makević iz Pocerskog Metkovića (Srbija) odlučio je da svakog dana objavi po jednu sliku sa svojim domaćim životinjama.
Vezan za selo, po završetku srednje škole vratio se u rodno mjesto u Pocerini, gdje se bavi poljoprivredom. Uglavnom gaji stoku, mašta da proširi proizvodnju, a u slobodno vrijeme mladi poljoprivrednik piše. Za sobom ima dvije objavljene knjige. Trenutno sprema i treću, a inspiracija mu, kako kaže, najčešće dolazi upravo na njivi.
Da bi mladima pokazao kako izgleda njegov dan, dok se brine o životinjama, on se sa njima slika i objavljuje na društvenim mrežama. Tako je krava Ružica završila na Fejsbuku i dobila na desetine lajkova. Tu je stigla i koza Bjelka, te krmača kojoj su njegovi fanovi dali ime Jelena. Dušanov selfi iz tora sa životinjama oduševljava sve redom, čak i velegrađane. Ovim postupkom želio je da pokaže svu ljepotu sela, ali i da se ne stidi mjesta odakle potiče.
“Ne stidim se ničega, volim životinje, i ovim se trudim da podstaknem druge da nije sramota živjeti na selu. Ovdje vidim budućnost, jer se ponosim onim što jesam – priča ovaj mladić.
Ponosni su i drugi na njega, pa su njegovi selfiji na društvenim mrežama veoma zapaženi, a prijatelji ga bodre i hrabre da je na pravom putu.
“Svi su oduševljeni. Ja sam želio da pokažem koliko su ove životinje lijepe. Divno je slikati se sa jagnjetom, prasetom, teletom. To su predivne, mazne i pitome životinje. Jednostavno, ja u tome uživam – priča Dušan koji voli da pravi slike i na putovanjima, ali ovo za njega ima posebnu draž.
Njegov dan počinje u šest sati. Polaže stoci, čisti štalu, a najveće zadovoljstvo mu je briga o tovljenicima. Zbog ljubavi prema selu, nije imao dilemu gdje će graditi budućnost.
“Trenutno imam jedanaest tovljenika, a plan mi je da u maju proširim na pedeset. Da bih to ostvario, potrebno mi je mnogo više prostora i objekata. Sve što konzumiramo u ishrani – mlijeko, jaja, sir, meso – potiče upravo iz sela i zato mislim da je ono naša budućnost – ističe Dušan.
Makevići obrađuju devet hektara zemlje. Imaju krave, bikove, svinje i koze. O svemu se brinu tri generacije, a najstariji među njima, deda Čedomir, ponosan je što je njegov unuk ostao na selu. Dušana podržavaju i njegovi roditelji.
Iako je prava rijetkost da mladi ostaju na selu, ne protive se njegovoj ideji. Selo koje se nalazi nadomak Šapca ima perspektivu, a domaćinstvo, staro duže od jednog vijeka, ovom mladiću nudi sve što mu je potrebno.
“Porodici je drago kada mlađe generacije odluče da ostanu na selu jer svaki roditelj voli da je njegovo dijete uz njega, a kada je to njegova samostalna odluka, onda je to još draže. Stvar je izbora i razmišljanja unaprijed. Tu si svoj na svome. Ustaneš kada želiš, ne zavisiš od nečijeg uticaja. Svaki dan imamo raspored. Ustajemo u pola šest, slijedi doručak i zatim radi na njivi i sa stokom – priča Dušanova majka Tanja.
Članovi ove porodice čuvaju krave, što je rijetkost u današnje vrijeme, jer je to sada prevashodno farmerskog tipa, ali će uskoro i oni morati da pređu na moderni način poslovanja. To je neophodno jer imaju jednog člana u poljoprivredi koji ima inovativne ideje.
“Drago mi je što je ostao na selu, to je prvenstveno njegova odluka bila. Naše domaćinstvo postoji 102 godine i srećan sam što mi sin pomaže u svim poslovima koje svakodnevno obavljamo – priča otac Dragan.
Kada završi sve poslove na imanju, vraća se svojoj drugoj ljubavi, a to je pisanje. Do sada je objavio dvije knjige, a u planu je i treća. Inspiracija mu je uvijek ista.
“Uvijek nađem vrijeme za to. Uglavnom razmišljam o tome dok sam na njivi, kako bi mi vrijeme brže prošlo – kaže on.
Svoje knjige nedavno je prodavao u humanitarne svrhe i često je inicijator sličnih akcija. I zbog toga je ovo bilo vrijedno da se ispriča, upravo zbog vremena u kojem živimo i zbog onog koje nam dolazi. (Naj portal)
