Pratite nas

Sudbine

Nedžmin Ambešković je jedan od najsnažnijih ljudi na svijetu: ONOME KO MI JE UBIO OCA U VLASENICI, SRCE BIH RUKAMA IŠČUPAO

Published

on

Nedžmin Ambešković je najpoznatiji strongmen iz Bosne i Hercegovine. Ovaj 33-godišnjak rođen u BIH odrastao je u Švedskoj gdje je izbjegao sa porodicom tokom rata u BiH, a sada je jedan od najsnažnijih ljudi na planeti. Sa 190 centimetara ima preko 160 kilograma i lični rekord na mrtvom dizanju mu je 453 kilograma.

Gostujući u “Podkast inkubatoru” dotakao se i nedavne posjete Beogradu i komentara na društvenim mrežama. Navodno je bilo onih koji smatraju da je srbomrzac! Na pitanje da li smatra da smo iz rata koji se dešavao devedesetih godina nešto naučili odgovorio je:

“Individualno je, moram to da kažem. Kada vidim neke ljude kako se ponašaju vidim da nisu naučili, kada vidim neke druge vidim da jesu naučili. Ja se nadam da se to nikada više neće ponoviti. Vidiio sam negdje poslije mog gostovanja u Beogradu nekoliko komentara gdje piše da sam ja srbomrzac i tako dalje”, počeo je Ambešković.

Ipak, kao ratno siroče i sin čovjeka koji je ubijen tokom rata u borbama oko Vlasenice priznaje da mu nije svejedno i da gaji negativna osjećanja.

“Ja sam rekao da generalno ne mrzim Srbe ni nikoga, ali je prirodno i najnormalnije i ja ću sto puta reći da se tako osjećamm da mrzim onoga ko mi je ubio oca. To su bili Srbi, neki iz Vlasenice. Ja ne znam tačno ko, ali ko jeste ja ga mrzim, ja bih mu srce iščupao! Što mislim da je i normalno osjećanje jer se ja cijeli život patim zbog tih ljudi. Nemam oca, ne sjećam se oca, kada sam imao dvije godine ubili su ga. Nismo mu našli tijelo, negdje su ga vukovi pojeli. Kako ja da kažem da ih volim? Ne mrzim, opet kažem. Da mrzim ne bih otišao u taj Beograd”, poručio je on.

Na komentare da je “ratnohuškač” odgovara tvrdnjom da je on zbog rata patio i da mu je i više nego jasno šta je rat i šta to nosi. Ništa lijepo…

“Kažu meni kao ratnohuškač. Kažem ja: ‘Brate moj ja sam se patio zbog toga, zbog rata, a ti nisi pa mi to pišeš’. Ko je osjetio rat i najmanje, a ne na svojoj koži nikad ga ne bi poželio, Ništa u tome lijepo nema. Tu sirotinja gine, nije nijedan sin od političara poginuo nikada.

Ja se nadam da ćemo mi, omladina i još mlađi od mene probati da tu situaciju promijeni. Jer vidi, kada odete da živite u inostanstvu, vi se družite sa njima. To je isto govorno područje, nije bitno odakle si. Odmah sve nestane, ti odmah voliš tog čovjeka, samo nek je isti jezik. Ne možeš ti da voliš Šveđanina kao nekog Balkanca”, završio je Ambešković. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending