Pored obaveza koje pčelar ima na pčelinjaku a koje nisu baš ni male, veoma teško se odlučuje za neko novo izučavanje, a posebno u jednoj takvoj oblasti koja je vezana za više srodnih (medicina, nutricionistika, herbalistika, fitoterapija, tehnologija hrane i sl.). Iz tog razloga, apiterapija se svela na “poslastičarske djelatnosti” koja se u neku ruku samo veže za zdravu ishranu.

Apiterapija je dio alternativne medicine za koju, pored osoba sa potrebom, interes iskazuju i pčelari. U biti, usko je povezana s tim zanimanjem i skoro neizostavan dio palete pčelinjih proizvoda. Na žalost, i sami pčelari veoma malo znanja imaju o apiterapiji. Najviše informacija o njenoj primjeni nudi se putem interneta, gdje se može naići na razne recepture, obično pisane od strane nestručnih lica, prepiske, bez dodatnih pojašnjenja.

Internet je prostor na kome svako bez skoro ikakve odgovornosti može pisati što želi. Upravo iz tog razloga, Apiterapija nije funkcionalna i sa malo stručnih osoba ne ostvaruje željene rezultate, a samim tim, postaje nedjelotvorna, što na kraju istu pretvara u samo još jedan mit o liječenju.

Lijenost je bolest

Nažalost, velika većina pčelara apiterapiji prilazi veoma nezainteresivano. Po tom pitanju drže se “standardizovano”. U njihovoj paleti proizvoda naći će se samo oni proizvodi koji u biti skoro da, niti pomažu niti odmažu ljudskom zdravlju, a čak i oni sami ne znaju krajnjem kupcu pojasniti kako i kada da ih koristi. Uz dužno poštovanje prema kolegama, ovakvi proizvodi prije se mogu nazvati poslastica. Zašto je to tako? Ako se želimo baviti apiterapijom, moramo biti svjesni da to iziskuje jako mnogo učenja i uloženog truda.

Ne treba zaboraviti da ona sa sobom takođe povlači moralnu i društvanu odgovornost. Pored obaveza koje pčelar ima na pčelinjaku a koje nisu baš ni male, veoma teško se odlučuje za neko novo izučavanje, a posebno u jednoj takvoj oblasti koja je vezana za više srodnih (medicina, nutricionistika, herbalistika, fitoterapija, tehnologija hrane i sl.). Svjestan svoje nesavršenosti, intelektualnog kapaciteta, volje i želje da time ovlada pčelar bira ono što smatra njemu za njegove mogućnosti realnim, i u najčešćem slučaju on se odluči za “standardizovani” sistem.

Iz tog razloga, apiterapija se svela na neku vrstu “poslastičarske djelatnosti” koja se u neku ruku samo veže za zdravu ishranu.

Liječenje apiterapijom

Hajde da krenemo prvo od definicije! Apiterapija je nauka, oblast prirodne medicine, koja se prvenstveno bavi preventivnim, a zatim, u krajnjoj nuždi, i urgentnim liječenjem ljudi uz pomoć pčela i pčelinjih proizvoda. Kao što se može pročitati u definiciji ona se dijeli na dva dijela; preventivni, koji je ujedno njen primarni cilj, i urgentni, odnosno iz krajnje nužde.

Preventivna apiterapija

Pod preventivnu apiterapiju smatra se svakodnevna konzumacija meda i ostalih pčelinjih proizvoda, u cilju suzbijanja i sprječavanja problema prije nego on uopšte nastane. U razgovoru sa pčelarima i čitajući po mnogim forumima i grupama, dolazi se do saznanja da veoma mali broj njih preventivno koristi med i pčelinje proizvode, dok jedan određeni broj njih, med konzumiraju samo u vrijeme vrcanja, znači nikako.

Ako sami pčelari – koji su strukom vezani za apiterapiju, ne konzumiraju svoje proizvode, ne primjenjuju ih na sebi, i ne pomažu očuvanju svog vlastitog zdravlja, kako onda da steknu određeno znanje i kako onda da pomognu drugima? Iz tog razloga, jedan od podnaslova glasi “lijenost je bolest”.

Zašto je apiterapija prvenstveno preventivni način liječenja? Preventivno ne znači “manje važno liječenje”. Preventiva je u biti, “najbolji vid liječenja i tretmana” koji postoji i koji će ikada postojati. Preventivom jačamo imuni sistem, srce, čistimo krvotok i organizam od toksina, jetru, pankreas, bubrege, topimo masnoće, regulišemo holesterol i trigliceride, poboljšavamo metabolizam i pamćenje, reguliramo probavu itd. Zaista, veoma je mnogo stvari koje – da ih tako nazovemo, liječimo preventivom.

U biti, mi njih ne liječimo već ih održavamo zdravim i vitalnim. Pored toga, preventivnim načinom liječenja, čitavo vrijeme konzumiramo ukusne i slatke proizvode koji takođe mogu uticati i na naše opće raspoloženje koje može biti uzročnik stresa. Ako kažem preventivno, onda se u tome po automatizmu podrazumijeva i disciplinovano, što znači terapijski – svaki dan, u već nekoj određenoj količini, bez izostavljanja.

Zašto se preventivni način apiterapije tako slabo koristi? Na ovo pitanje je veoma lako odgovoriti. Mi veoma površno i kratkoročno gledamo na neke stvari. Obično, kada se neko nama blizak razboli tada se zapitamo i za svoje zdravlje. Tada počinjemo da vodimo računa o načinu ishrane i preventivno uzimamo terapiju, recimo med. Neko vrijeme to koristimo i onda odustanemo jer ne pomaže. Zašto ne pomaže? Zato što smatramo da nismo osjetili nikakve zdravstvene promjene osim što nam je pomoglo da nemamo gripu i nismo prehlađeni.

Sada ide pitanje, a šta i kakve promjene smo trebali osjetiti? Bili smo zdravi i uz pomoć prevencije, mada toga nismo ni svjesni, uspjeli očuvati naše zdravlje. Ostali smo zdravi. Je li nam to i nije bio cilj? E to je razlog preventivnog liječenja – održavati organizam zdravim, prije nego što on oboli! Postoje brzopleti ljudi koji imaju uzrečicu reći “ovako ili onako, svakako ću umrijeti”! Složit ću se s njima djelimično. Smrt je neizbježna ali moram naglasiti, ona nije bolest, već stanje. Druga stvar, ako ne možemo uticati na smrt, onda barem možemo uticati na kvalitetu života i našeg zdravlja dok smo živi.

Jasna je činjenica da kupci pčelinjih proizvoda, čija je potrošačka korpa veoma skromna, nisu baš u mogućnosti održavati taj kontinuitet u preventivnom liječenju, ali zbog čega to ne rade pčelari, koji taj proizvod ne plaćaju, to neka oni sami sebe zapitaju. Naravno, pošto je sadašnja tema apiterapija, na njoj ćemo i dalje ostati ali moramo spomenuti i to da se uz ovu oblast, ruku pod ruku, drže zdrava ishrana kao i zdrav način življenja – sport, šetnja, plivanje, život bez cigareta i alkohola itd.

Apiterapija kao urgentni pristup

Drugi vid liječenja APITERAPIJOM jeste onaj kada se bolest dogodi. Ovo je inače, objektivno gledano, vid liječenja koji se odvija sporo, sa dužim vremenskim periodom. Da biH ovaj vid liječenja mogao pojasniti vratit ću se u prošlost, u majčinu utrobu, u sam embrion, kada smo nastali. Dakle, od onog momenta od kada se začnemo u majčinoj utrobi, sudbina našeg buduĆeg zdravstvenog stanja uveliko će ovisiti o tome šta naša majka jede. Nećemo ulaziti u genetiku, to je jedan sasvim drugi problem, već govorimo o zdravo začetom živom biću.

Ako je majka pušač, ako konzumira alkohol, drogu, ako se hrani nezdravo, ako ima psihički problem, sve će se to odraziti na zdravlje njenog djeteta kada se rodi kao i kroz njegov život. Nakon poroda drugi bitan faktor je majčino mlijeko. I dalje važi pravilo njene odgovornosti kao i dok smo bili u njenoj utrobi. Ako je majka odgovorna, vodi računa o ishrani i ostalom navedenom, dakle ako dojimo zdravo majčino mlijeko uz to postoji još jedan veoma ključan faktor za naše zdravlje, a to je koliko dugo ćemo dojiti. Djeca koja ne doje majku ili doje kraći vremenski period, obično budu bolešljiva, slabog imuniteta, dok ona djeca koja doje majku 2-3 godine, u najvećem broju slučajeva budu zdrava, napredna itd.

Nakon majke, treći bitan faktor je naša briga o zdravlju tokom življenja. Taj faktor je sada naša odgovornost i lično mi odlučujemo kako ćemo dalje, zdravim načinom ili nekontrolisanim tzv. ” evropskim načinom življenja”. Najveći broj ljudi na planeti uglavnom je označen većinom negativnih stvari koje su navedene u tekstu i onda slijedi ono neizbježno. Dakle, kad-tad naša neodgovornost prema našem organizmu će doći da naplati svoj račun. Tek tada postajemo svjesni ozbiljnosti problema ali i dalje nismo naučili. Zašto nismo naučili? Čuli smo ili pročitali da je med zdrav, uzeli nekoliko kašikica ali promjena u vidu poboljšanja zdravstvenog stanja nismo primijetili.

Otprilike tako razmišljaji i kupci. Koristimo se logikom. Od začeća pa kroz život, čitavo vrijeme hranili smo se i živili nezdravo i od par kašičica meda očekujemo da ozdravimo, nema logike. Ovo je možda najbolje pojašnjenje zašto liječenje apiterapijom ide sporo i zašto tako dugo traje.

 Zamjena za majčino mlijeko

Interesantno za spomenuti, ljudski organizam se nikada ne može naviknuti na konstantnu upotrebu apiterapijskih proizvoda kao što je to slučaj kod proizvoda sintetičkog porijekla. To bi trebalo da bude razlog više za njenu kontinuiranu primjenu. Uzmemo li za primjer med koji je osnovni, bazni proizvod u apiterapiji vidjet ćemo da već kao sirovina posjeduje ogromna ljekovita svojstva. Vjekovnom upotrebom samo njegovo ime utrlo je trag koji asocira na nešto prirodno, posebno i zdravo. Ako uzmemo samo u obzir da služi kao biokatalizator koji regulira probavni trakt, jača metabolizam, štiti od virusa i bakterija, čisti krvotok i jača srce, pozitivno djeluje i čisti jetru, pankreas, pluća, stimulira crijevnu floru itd., šta sve onda čini u rukama dobrog apiterapeuta pomiješan u pravom omjeru i pravoj dozi sa ostalim pčelinjim i biljnim proizvodima, kojim za više nego duplo ojačava dejstvo. Kažem “dobrog apiterapeuta”!

Uzet ću za primjer bugarskog dr. Stojmir Mladenova koji je bio ljekar i pčelar-apiterapeut više od 40 godina i koji je osmislio način liječenja čija se terapija sastojala samo od meda. Naravno u knjizi primjene navodi i druge metode liječenja kao što su liječenje apitoksinom, propolisom, inhaliranjem, polenom i pergom ali i dalje za mene ostaje fascinantan njegov pristup načinu liječenja putem meda kao osnovnog i jedinog sastojka u lijeku. Uz njegovu knjigu prvi puta se susrećem sa terminologijom “med za vanjsku upotrebu”, odnosno upotreba meda za uboje, bolove u leđima, mišiće, opekotine i sl.

Iščitavajući druge, stručne medicinske knjige spoznajem ogromnu važnost meda kod djece, dobi iznad tri godine, kao zamjenu za nedostatak majčinog mlijeka. Med u pravom omjeru može izliječiti ovisnost o opojnim drogama kao i pomoći u rehabilitaciji. Ipak, po meni, pored toliko velikog spektra djelovanja meda na ljudski organizam, smatram da je njegovo antitoksično dejstvo ujedno i njegova najjača karika koja se treba privilegovati i iz tog razloga, opet, preventiva proizilazi kao najbolji vid liječenja apiterapijom. (Najportal)