Danas se čovjek treba bojati samo živih, a ne mrtvih ljudi, panika na groblju je besimislena – uvijek sam govorio svojoj supruzi nastojeći umiriti njen strah kada prolazimo pored groblja.
Čudno ona se bojala groblja ne samo noću, već i tokom dana. Priznajem pomalo sam ismijavao taj njen strah. No, nedavno mi se upravo na groblju desilo nešto čudno. Bili smo u gostima kod prijatelja. Priča po priča, kafica, mezica – sve to nas je poprilično zadržalo.
Kada smo krenuli kući bilo je jako kasno. Odlučio sam da idemo prečicom pored jednog staroga groblja. Najednom sam čuo smijeh. Osvrnuo sam se, ali nije nikoga bilo. Pitao sam suprugu da li je ona nešto čula, samo je odmahnula glavom, vjerujući da je namjerno strašim.
No, kako smo se brže kretali, smijeh se čuo sve jače i zvučao je sve čudnije. I ja sam počeo osjećati strah, pa smo jako ubrzali korak, nastojeći groblje što prije ostaviti iza sebe. No, tačno negdje pred sam kraj puta, osjetih kao da me nešto udarilo u leđa. Kroz tijelo mi je prostrujala čudna hladnoća. Pomislio sam da je to sve od straha, da umišljam ali sve je bilo itekako stvarno.
Nakon te neobične i sablasne epizode na groblju, počele su mi se dešavati neobjašnjive stvari. Prvo sam se počeo čudno osjećati, da bih nakon toga počeo da se borim sa čudnim snovima. Često sam se budio noću i izgovarao ljudskom rodu nerazumljive riječi. U snu sam čak plakao i smijao se, naizmjenično. Suprugu sam budio i prestravljivao.
Ma nije to ništa, svako ponekad plače u snu… Ili se smije i govori, tješio sam samoga sebe dok je panika u meni bujala. Ubrzo zatim, sustigli su me i neki glasovi. Čudni glasovi su zvonili u mojoj glavi. To je bila kap koja je u meni prelila čašu pa sam sam sebi priznao – ja ludim!
Svaki novi dan je donosio novi glas. Svaki glas je bio teži i sablasniji od prethodnog. Trudio sam se svim silama da ignorišem te glasove u glavi, nije mi uspijevalo. Potom su u moju podsvijest počele da stižu i neke naredbe. Neko nepoznat mi je govorio šta da radim, kako da se ponašam. Odupirao sam sem ali bezuspješno. Počeo sam da gubim kontrolu na sobom, taj glas me obuzeo i osjećao sam kako vlada mnome…
Kako me taj nepoznati glas proganjao non – stop, čak i tokom radnog vremena, odlučio sam potražiti pomoć psihijatra. Dobio sam nejasnu dijagnozu te injekciju i tablete. No to sve je, čini mi se, pogoršalo moje stanje. Dobro pamtim da sam u jednom trenutku kada sam htio popiti tabletu, čuo onaj glas. Rekao mi je
“Zar misliš da me se tako riješiš? Ja sam neuništiv!”
Moja borba sa tim nečim nepoznatim se odužila nekoliko mjeseci poslije tog događaja. No kada sam jednog jutra zatekao suprugu uplakanu zato što sam joj noć prije prijetio smrću, znao sam da moram potražiti drugačiju vrstu pomoći. Odlučio sam pokucati na vrata duhovne medicine, pa sam tako došao na sdresu iscjeliteljke Rabije.
Nakon što sam Rabiji ispričao priču od samoga početka. Ona mi je otvorila zvijezdu, a onda mi kazala nešto što ni u snu nisam mogao zamisliti.
“Od one noći kada si prolazio pored groblja, ti uz sebe i u sebi nodiš džinas – šetača. On je okupirao tvoje tijelo i um.
Čak i u trenucima razgovora sa Rabijom, čuo sam onaj glas – ja sam neuništiv.
Vidovita Rabija otpočela sa iscjeliteljskim ritualima i učenjem iz Kur ana. Sjećam se da je klečala pored mene. Nekoliko puta sam skoro gubio svijest.
Ne sjećam se detalja tretmana, ali znam da sam na kraju osjetio jaku bol i čuo kako neko iz mene vrišti i govori nezaumljive riječi. Nakon toga sve je utihlo.
Džin – šetač je izašao iz mog tijela. Od tada osjećam se ponovo rođenim, u moj dom se vratio mir…. Dobio sam zaštitne hamajlije, jedno vrijeme pio učenu vodu.
Vidovita Rabija važi za jednu od najsposobnijih i najuspješnijih iscjeliteljki u regiji. Njen kontakt telon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)
