Pratite nas

Zanimljivosti

Ne smeta im razlika u centimetrima: VIŠA JE OD SVOGA DEČKA ZA GLAVU I PO

Published

on

Lizi Džejd Grumbridž visoka je 190 cm, zbog čega se na društvenim mrežama predstavlja kao “gigantica”. Uvijek se osjećala neostvareno u ljubavi, sve dok nije upoznala svog dečka Džejmsa Hičensa, koji je visok 172 cm.

Sada kad je njen ljubavni život dostigao nove visine, ona i njen dečko osporavaju zastarjele norme koje sugerišu da muškarci treba da budu viši od žena.

„Džejms i ja smo često meta pogleda na ulici i dobijamo brojna pitanja o našoj razlici u visini – rekla je Grumbridž, prenosi “NY Post”.

I dok se Grumbridž osjećala nesigurno zbog svoje visine dok je odrastala, objavljivanje video-snimaka na društvenim mrežama dalo joj je samopouzdanje.

„Tek kada sam se izgradila na društvenim mrežama, počela sam da osjećam samopouzdanje i bila sam pozitivno primijećena zbog svoje visine – rekla je ona.

Grumbridž sada ima hiljade pratilaca koji je obožavaju zbog njene visine.

„Kakva kraljica ljepote! Nastavite da objavljujete ovakve slike. Zanemarite sve hejtere – stoji u komentaru na jednoj od njenih fotografija na “Instagramu”.

U međuvremenu je postala san mnogih muškaraca koji obožavaju visoke žene.

„Muškarci maštaju o višim ženama i fetišizuju ih – rekla je ona o pažnji koju su ona i njen dečko posvetili dobiti na mreži.

Mnogo prije slave na mrežama, ona je doživljavala negativan tretman:

„Uvijek sam bila najviša osoba u svojim školskim godinama, uključujući sve dječake u mom razredu., te dodala:

“Kad sam imala 15 godina, već sam bila visoka 185 cm, zbog čega sam se uvijek osjećala drugačije i ne tako ženstveno kao druge djevojke.

Nikada nije mogla da zamisli sebe da bude sa nižim muškarcem, niti je mislila da bi neko takav htio da bude sa njom.

„Društvo pretpostavlja da muškarci uvijek treba da budu viši od svojih partnerki, što je uticalo na moj ljubavni život neko vrijeme, jer bih se osjećala neprijatno zbog svoje visine. Muškarci bi reagovali tako što bi se ponekad osjećali prilično emaskuliranim i nesigurnim. Čak su me natjerali da se osjećam kao da ne treba da nosim štikle – dodala je ona.

Njen momak voli visinu svoje djevojke i ne dozvoljava da ga muče pogrdni komentari. Rado snima sa njom video-klipove koji na šaljiv način prikazuju razliku u visini.

„Volim da budem autentična i ohrabrujem žene da nose štikle – rekla je ona. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending