Od drevnih egipatskih pogrebnih obreda do viktorijanskog gotičkog horora i šire, razne kulture su kroz vijekove prepoznavale i iskorištavale magične i svete koristi bijelog luka

Svi ljubitelji horora koji drže do sebe znaju da bijeli luk odbija vampire. Ali ta izuzetna sposobnost je samo jedna od njegovih čudesnih vrlina.

Bijeli luk, domaći i divlji, raste po cijelom svijetu; ljudi ga koriste toliko dugo da niko sa sigurnošću ne može reći odakle potiče.

 Stavite bijeli luk u džep kako biste se zaštitili

Vjerovalo se, a u nekim krajevima svijeta se i danas vjeruje da bijeli luk štiti od morskih katastrofa i utapanja, što je mornare navelo da na palubu odlaze sa nekoliko glavica luka u džepu.

Širom Evrope, bijeli luk se stavlja u domove kako bi spriječio sve oblike zla, a posebno je visio iznad vrata kako bi odagnao urokljivo oko.

Vjerovalo se da nošenje bijelog luka štiti od lošeg vremena, čudovišta i neprijateljskih napada.

Grickanje bijelog luka moglo je otjerati zle duhove, a često se stavljao pod jastuke djece kako bi ih zaštitio u snu.

Mlade su nosile glavice bijelog luka u džepovima kako bi im donijele sreću i spriječile nesreću, a trljanje bijelog luka o lonce i tave prije upotrebe trebalo je ukloniti mističnu negativnost koja bi inače mogla zagaditi hranu.

Bijeli luk je također bio ključni sastojak tradicionalnim čarolijama dizajniranim da odvrate bolesti kao što je hepatitis.

 Bijeli luk je bio moćan lijek u antičko doba

Drevno predanje smatra da se neželjene udvarače moglo odvratiti postavljenjem lukovice bijelog luka, zabodene sa dvije ukrštene igle, na raskrsnici puta. Da je potencijalni Romeo namamljen preko raskrsnice, njihov interes bi magično ispario.

Stari Egipćani su poštovali bijeli luk kao svetu biljku koja je krasila grobnice faraona. Poput Evropljana, i oni su vjerovali da vijenci od bijelog luka štite usnulu djecu od duhova ubica.

U ruralnoj Rumuniji i na Balkanu, gdje je mitologija vampira veoma živa, bijeli luk ostaje oružje broj 1 u stalnoj borbi protiv Nosferatua.

Ovdje se bijeli luk ostavlja na prozorskim daskama, dovratnicima i kapijama, a njime se maže i po rogovima stoke.

Magični luk se ponekad stavlja u usta preminulih rođaka kako bi se spriječilo da njihova duša ponovo uđe u tijelo i kako bi se blokirali lutajući zli duhovi koji bi inače mogli reanimirati leš.

Na Dalekom istoku i u Zapadnoj Indiji, praznovjerni roditelji još uvijek mažu bijelim lukom čela svoje djece kako bi ih zaštitili od crne magije i vampirskih napada.

Vjeruje se da magična svojstva bijelog luka nisu apsolutna. Kaže se da glavica bijelog luka gubi sposobnost kada se trlja magnetom ili kamenom.

Ako ostavimo magiju na stranu, tradicionalna medicina je uvijek smatrala da je “smrdljiva ruža” nešto poput čudesnog lijeka.

Pripisuje mu se izlječenje ili preventive svega, od obične prehlade do kuge.

Da bi izliječili kožnu bolest, ljudi bi trljali zahvaćeno područje isječenim čenom bijelog luka. Čen se zatim oprao i bacio, navodno odnijevši bolest sa sobom.

 Nauka i folklor se slažu da je bijeli luk apsolutni hit

Danas se folklor i nauka ujedinjuju u stalnom prihvatanju pozitivnih i zaštitnih prednosti bijelog luka, iako iz suprotnih perspektiva.

Savremena nauka je dokazala da bijeli luk ima moćna antibiotska svojstva, a smatra se da snižava holesterol i krvni pritisak. Bijeli luk također ima snažno antioksidativno dejstvo, štiteći organizam od oštećenja slobodnih radikala.

Bilo da ste lovac na vampire, folklorista, iscjelitelj, nutricionista ili jednostavno strastveni konzument ukusne hrane, ne možete poreći uticaj koji je skromna bijela glavica imala na um, tijelo, i kulturu. (Najportal)