Pratite nas

Sudbine

Nataša zatrudnila, a ne zna čije je dijete: SPAVALA SAM SA TROJICOM U ISTO VRIJEME, SAD SVI OKREĆU GLAVU

Published

on

Škotlanđanka Nataša MekManus otkrila je na portalu Quora.com u svojoj maloj ispovijesti tokom prošle godine, kako se za tili čas zbog nepromišljenosti i ubjeđenja da je pametnija nego što jeste našla maltene na ulici sa djetetom u stomaku.

Nataša je u jednom periodu života u Glazgovu bila veoma popularna djevojka u društvu, što zbog fizičkog izgleda, što zbog harizme koju je nesporno imala, pa je mogla da radi šta hoće. To je jednom i zloupotrijebila tako što je u periodu od dva mjeseca imala tri muškarca u isto vrijeme.

“Nije mi smetalo da spavam sa svom trojicom u isto vrijeme, ne bukvalno kao u grupnom s*ksu. Niko od njih nije znao da imam još dvojicu, pa sam uživala. Ne znam zašto, ali to me je palilo, da imam nekoliko momaka odjednom.

Imala sam samo 18 godina. Ni sama ne znam kako nisu provalili šta radim. Ipak, u jednom momentu sam zatrudnila a da blage veze nisam imala ko je od njih otac. Probala sam da ih zadržim govoreći svakom ponaosob da je on otac djeteta. Prvi je pobjegao brzinom svjetlosti, dok me je drugi napao kad sam ga lagala da pijem anti-bebi pilule. Kako u to vrijkeme nisam radila, sama nisam mogla da podižem dijete – napisala je Nataša.

Dodala je da je najviše nade polagala u trećeg momka koji je dolazio iz dobrostojeće porodice i koji joj je uvijek govorio da bi volio da se ostvari u ulozi oca.

“Kada sam mu rekla da sam trudna, prvo me je pitao da li je samo on u to vrijeme spavao sa mnom. Pravila sam se da sam ljuta što me to pita, a u sebi sam crvenila. A onda mi je rekao da mu se nikada nije dogodilo u životu da dođe do orgazma u vagini djevojke, tako da je kategorički odbio da se poveže sa pričom. Tako sam ostala sama. Dotakla sam dno.

Svi prijatelji koji su me obožavali što sam ‘kul’ djevojka iznenada su nestali. Morala sam da abortiram jer nisam mogla bez novca, posla i stana da odgajam dijete, a i roditelji nisu željeli da mi pomognu znajući kakav sam život vodila.

Danas se kajem zbog odluke, ali bila sam premlada. Uglavnom, pomoglo mi je što sam dotakla dno i što sam se iz realne životne nevolje izdigla i upoznala svu pravu bol. Recimo da sam u roku od nekoliko dana sazrela za cijeli život – konstatovala je Nataša koja je vremenom promijenila način života i danas radi u jednoj maloj firmi u Edinburgu i sretno je udata. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending