Naš narod ima dosta lijepih, ali i korisnih običaja. Recimo, sigurno ste nekada čuli kako se “tanjir ne vraća prazan”. Ovo je samo jedan od lijepih običaja koji se u našem narodu, doduše u sve manjoj mjeri, održao do danas.
Priča o ovom običaju vodi nas u ne tako davna vremena, kada su nam komšije bile bliske poput prijatelja i porodice. Kada vam zafali kašičica šećera, šolja brašna ili malo kafe, zatreba neko da vam pričuva djecu, oni su bili ti koji bi vam bez problema izašli u susret i pomogli.
Kako ovaj običaj funkcioniše u stvarnosti?
Došla vam je komšinica ili neko od rodbine i donio vam je tanjir pun svježe ispečene pite ili kolača. Poslije nekoliko dana, sjetite se da niste vratili tanjir, a kako se tanjir ne vraća prazan, napravićete neku poslasticu i uzvratiti znak pažnje. Ovaj običaj zbližavao je komšije i rodbinu i gradili se se odnosi puni povjerenja, bliskosti i uzajamne pomoći.
Običaj je da novoj snahi komšije i rodbina donose raznovrsna jela i poslactice tokom prvih dana braka. Donesu pun tanjir, popiju kafu i usput ispričaju novopečenoj domaćici recepte. aA kada dođe vrijeme povratka tanjira, nikako se ne vraća prazan. (Naj portal)
