Đani i Bepo su ribarski veterani, koje su nakon penzije zamijenile njihove supruge. S dječijim sjajem u očima, i sjetom, ova dva velikana se sjećaju svojih dana na pučini. Doživljavali su susrete i sa morskim psinama velikih dimenzija, svojevremeno su se ljutili čak i na delfine koji su im parali mreže.
“Nekada su mreže bile pamučne, pa smo morali potrošiti sate i sate krpajući i čisteći mreže. Potom smo ih sušili da nam ne bi popucale u moru, a primjenjivali smo i posebnu vrstu “smoljenja mreža” kako bi ih zaštitili od vode i soli – prisjeća se Bepo i nastavlja:
“Danas se i mreže prave od najlona, a naše supruge upravljaju obrtima. Istina odlično su savladale sve tajne ribarenja, ali nije to isto – priznaje.
Došla nova vremena, u kojima žena više nije vještica! Stari ribarski običaji su se promijenili. Žene uporedo sa muževima idu u ribolov, ispraćaju ih i dočekuju na obalama.
“Nekada je bilo nezamislivo da žena dođe na obalu da isprati muža. Ako bi se to i dogodilo, taj dan se ne bi kretalo na more, kapetan ne bi dozvoljavao da se isplovi. Jedne prilike sam rekao svom kapetanu kako sam kada sam jurio da stignem na palubu, zgazio zeca, a on se samo namrštio i naredio da se okrene brod. A tek smo bili isplovili. Ali ja nisam znao da osim žene nesreću donosi i zec. Taj dan se ne bi isplovljavalo. Isti slučaj je bio i kada bi neko donio kišobran na palubu, ili spomenuo štrige, odnosno vještice – ispričao je Bepo. (Naj portal)
