Još jedan zlatni sevdalijski glas je utihnuo. Preminuo je Arif Alajbegović, legendarni tumač i interpretator sevdalinke. Umro je u 77. godini u Sarajevu. Alajbegović je iz poznate muzičke porodice Alajbegović, kojoj pripada i Ismet Alajbegović Šerbo, a koja generacijama njeguje narodnu pjesmu i sevdalinku.

U njegovoj izvedbi sevdah pjesme bilo je nešto neobično i neobjašnjivo lijepo. To nešto lijepo, koliko je tiho i blago, u toj mjeri je, isto tako, duboko i snažno, koliko emotivno i nježno, jednako je prodorno i oštro. U sevdalinci koju pjeva Arif Alajbegović, uz jednu nevjerovatno duboku emociju, osjeća se da njom vlada nešto posebno, nešto snažno i nježno, nešto mahalsko, sarajevsko, bosansko.

Onaj kome je pripala ta čast da upozna ovog neobično blagog i skromnog gospodina, može, možda, lahko donijeti i zaključak da to, lijepo i čarobno u njegovim sevdalinkama, proizilazi iz činjenice da Arif u svaku svoju izvedbu unosio ogromnu količinu samoga sebe.U najkraćem, za Alajbegovića sevdalinka nije bila samo pjesma, ona je način života, on sevdalinku živi ne samo kroz njenu interpretaciju, ne samo glasom, već cijelim svojim bićem.

Alajbegović je u svijet sevdaha ušao kao osnovac. Njegova porodica se bavila muzikom. Otac je bio u Kulturno-umjetničkom društvu ‘Gajret’. A on je još u osnovnoj školi svirao u tamburačkom orkestru.

Kao električar po struci, uvijek je, kaže, volio žice, pa vjeruje da su mu upravo zbog toga bile suđene žice na gitari, instrumentu koji najčešće svira.

O sevdalinci je učio od oca, koji je također pjevao. Nikada nije zaboravio očeve riječi, koji je govorio, “kad pjevaš, pjevaj tako da te ne čuje onaj hastal do tebe”, što na određeni način definiše i Alajbegovićeva kao interpretatora.

Prvi nastup je imao na Dubrovačkim ljetnim igrama 1982. godine. Kasnije je ušao u orkestar TV Sarajevo, potom nastupao s brojnim drugim čuvenim orkestrima, s Ismetom Alajbegovićem Šerbom, Miloradom Todorovićem, Branimirom Đokićem, od kojih je, kako i sam kaže, mnogo naučio. Snimio je oko 20 pjesama.
Za sevdalinku je govorio da je ona jedno veliko umijeće i doživljaj, sevdalinka je ujedno i poezija, a ona je, kako kaže, bosansko čudo. Vrlo je bitno da se sevdalinka doživi na pravi način.

“Vrlo je bitno da se pjesma doživi. Pjesmu moraš doživjet kao film, jedino je tad uspješna. Pjevaš što laganije i njene slike ti same dolaze ispred očiju. Moj otac je govorio: ‘Kad pjevaš, pjevaj nazalno.’ I tako mi je u duši, i ja je tako i osjećam. Nemoj, kaže, da hastal do tebe čuje šta ti pjevaš, biće im interesantnije kad ti dođeš do njihovog stola”, govorio je Alajbegović.

Najdraža sevdalinka mu je kaže “Ašik ostah na te oči”, snimljena dave 1936. godine, pojašnjavajući kako je ona posebna jer u sebi ima nešto.

“U sevdalinci je prisutna jedna ležernost, jedan osjećaj koji čovjeka smiri, negdje ga odnese. U duši osjeća svu tu ljepotu prirode, cvijeća, planina, rijeka, mora. Sevdalinka je takva, od nje nema ljepše stvari na svijetu.”

Ono što je za Alajbegovića specifično jeste njegovo nazalno pjevanje, koje I nije bilo popularno previše. Međutim, on nikada nije ni pomislio da pjeva drugačije nego onako kako osjeća.

“Ja sam uvijek pjevao onako kako ja to doživljavam, nisam nikoga htio imitirati, niti slijediti, pjevao sam onako kako sam osjećao, iz mahale, kako sam slušao stare ljude po Hridu i Vratniku, to je u mene ušlo. Tako je u mene usađeno. Moj otac je tako pjevao, Zaim Imamović je tako pjevao”, govori Alajbegović.

Među interpretatorima posebno poštovanje je imao prema doajenu sevdalinke rahmetli Safetu Isoviću. Na pomen Isovića, vidna je Alajbegovićeva emocija, a, dok priča, on ne može prikriti suze.

“To je za mene jedan od boema sevdaha”, navodi Alajbegović.

Cijenio je i emociju u pjevanju Zilhe Silvane Armenulić i iz poštovanja prema njoj je I on snimio jednu od najboljih sevdalinki “A što ćemo ljubav kriti”. .

Ima jedna zanimljiva priča iz života Arifa Alajbegovića. Vezana je za snimanje filma “Lov u Bosni” (Hunting Party). Riječ je o američkom filmu u kojem glavnu ulogu tumači poznati holivudski glumac Richard Gere, a koji je snimljen 2007. godine u Sarajevu.

Prema priči, Richard Gere je tokom boravka u Sarajevu čuo kako Alajbegović pjeva, veoma mu se dopalo, pa je kod reditelja filma i producenata insistirao da se Arif pojavi u filmu, što se na kraju i desilo. Tako se Alajbegović pojavljuje pored Sebilja u krupnom planu u odjavnoj i najdužoj sceni filma.

“Kad sam tog dana nakon snimanja došao kući, supruga Halima me pitala da li sam se slikao s Richardom Gereom. Ja sam rekao da nisam. Ona je pitala zašto nisam, a ja sam odgovorio da nisam jer Richard nije ni tražio da se slika sa mnom”, kroz smijeh je ispričao (Naj portal)