Kada vršnjačko nasilje eskalira, a škola i nadležni zakažu i ne riješe konflikt, dešava se ono što je zadesilo porodicu Šešlija iz Stepojevca. U takvim situacijama roditelji su primorani da uzmu pravdu u svoje ruke, problem dobija nove razmjere, pa i žrtva i nasilnik loše završavaju.
Dvanaestogodišnji Ognjen, po riječima njegove tetke Tanje Milićević, bio je tri godine meta vršnjaka I., iz petog razreda u OŠ „Vuk Karadžić“ u Stepojevcu.
“Bilo je svega, od cijepanja svesaka i polivanja knjiga vodom, do fizičkih nasrtaja. U dva navrata I. ga je udario u međunožje, posljednji put prijeteći „prosuću ti sjeme“. Nekoliko puta smo išli u školu, ali škola ne dozvoljava da se pomene riječ „vršnjačko nasilje“. I ko zna dokle bi išlo da prije nedjelju dana Ognjen nije došao krvav. U školi su to pokušali da predstave kao da se sapleo o koljeno dječaka I. i pao. Ognjenu su obrisali krv sa lica, ali je trag ostao na majici. Kada ga je vidio, otac je poludio i izgubio kontrolu – priča Tanja.
Ognjenov otac Srđan poslao je nekoliko prijetećih poruka razrednom starješini na račun I. (tipa „krv za krv“) i poletio kolima da nađe napadača. Neko vrijeme je za njim vozio i prijetio mu, dok uplašeni dječak nije uletio u jednu kuću, a vlasnici pozvali policiju.
Srđan je uhapšen i trenutno se nalazi u pritvoru, u Centralnom zatvoru. U cijeli slučaj uključeni su policija, školski tim za borbu protiv nasilja, Centar za socijalni rad…
“Srđan je u afektu napravio ono što nije smio i za to će odgovarati, ali problem je u tome što ova situacija, umjesto da bude upozorenje na to šta se desi kad nasilje kulminira zbog zataškavanja, sada počinje da se okreće na štetu Ognjena. Ovo je mala sredina i priča se svašta – komentariše Tanja.
Puna tri sata je trajao sastanak tima za borbu protiv nasilja u školi, na kojem su bili i roditelji drugog dječaka i Ognjenova majka i tetka. Tanja je zahvalna direktorki jer je odvojila toliko vremena, međutim, sve primjere nasilja nad Ognjenom pojedini prisutni komentarisali su sa „hoćemo li sad objesiti I?“ ili „to su dječijje igre. On je mislio na prosipanje sjemena iz biologije“. Nasilni dječak je premješten u drugo odjeljenje, a Ognjen nekoliko dana nije išao u školu.
Školski psiholog Branka Tišma komentariše da je najgore kada roditelji uzmu pravdu u svoje ruke:
“Ako nisu zadovoljni reakcijom škole, mogu da se žale upravi ili Ministarstvu prosvete. Postoji i SOS telefon za vršnjačko nasilje. Najgore je kada roditelji sami pokušaju da riješe situaciju – kaže Tišma. (Naj portal)
