Arhitektica i urbanistica Sandra Rishani prvi puta je počela istraživati vjerovatno najužu zgradu na svijetu 2014. godine. Zgrada je smještena u bejrutskom kvartu Manare, tik uz stari svjetionik. Sagrađena je sredinom prošlog bijeka da stanovnicima susjedne zgrade zakloni pogled na more.
Zgradu stanovnici zovu “Inat”. Zlobni Libanac, nakon spora sa sestrom i bratom zbog dvije parcele zemlje koju su naslijedili od oca, namjerno je podigao najtanju zgradu na svijetu da bi bratu uskratio pogled na more. Braća su se svađala oko toga kako da podijele zemlju, a frustracija je narasla kada im je dio imovine oduzet za komunalne infrastrukturne projekte, piše jadaliyya.com.
Nezadovoljni brat želio je obezvrijediti imovinu svoga brata i blokirati mu pogled na obalu gradeći usku zgradu, zapravo zid, na zemljištu površine 120 kvadratnih metara. U najužoj tački zgrada ima samo 61 centimetar, u najširoj 4,2 metra i predstavlja svjedočenje mržnje između dva brata.
Na prvi pogled kuća se čini dovoljno širokom, ali to je ipak zid, prerušen u zgradu, da bi blokirao milionski pogled susjedne kuće. Taj zid najskuplja je nekretnina u Libanu. Bez obzira na male dimenzije, kuća je useljiva, ima sobe, kuhinju, puno prozora i zapanjujući pogled na Mediteran.
Među mještanima priča je dobro poznata. Tokom godina zgrada je bila lokalni bordel, a u njoj su bile smještene i izbjeglice tokom Libanskog građanskog rata. Zgrada je sada prazna i nenaseljena i nije poznato ko joj je trenutni vlasnik. U pokušaju da kvart učine ljepšim, lokalni vlasnici zemljišta prebojili su kuću u ružičastu boju.
“Inat” je sada jedna od najvrjednijih nekretnina u Bejrutu. Zgradu su projektirali braća arhitekti Fawzi i Salah Itani. Zaštićena je od rušenja jer je zemljište manje od onoga na kojemu bi bilo dopušteno graditi. Na njenom mjestu ne može se graditi nova građevina, čak da se zid i sruši. Zato je za vlasnike korisnije ostaviti zid kakav je.
Zgrada je sasvim jedinstvena i stapa se s gradom puno bolje od visokih zgrada koje se oko nje podižu, kažu komšije. Stubište i ulaz dovoljno su široki da se može proći. Svaka je etaža podijeljena u dva stana. Prva započinje kuhinjom, nakon čega slijedi niz soba koje se postepeno smanjuju kako postaju privatnije. Svakom sobom prostor se sužava dok ne dođete do vrlo uskog područja. Stan završava spavaćom sobom, a na kraju je pedeset centimetara dug ugrađeni ormar.
Drugi stan na široj strani stubišta povezan je s hodnikom koji presijeca svaku sobu. Kvalitet svjetlosti u prostoru i veličanstven pogled na more čine sobe dovoljno velikima da stanari zaborave da žive u onome što je u osnovi zid. Visoki stropovi i prozori daju dovoljno svjetlosti što daj osjećaj prostora. Svaka soba ima dva izvora svjetlosti, jedan prema parceli drugog brata, drugi prema Mediteranu. Ova jedinstvena građevina stoji prkosno na jednom od najistaknutijih mjesta u Bejrutu, a samo će vrijeme pokazati šta će s njome biti. (Naj portal)