Lomljenje reketa, podliv ispod oka zbog tuče, sirovost i samopouzdanje isprepletano u jednoj ličnosti, robusni momak tatarskog porIJekla. Veliki talenat bijelog sporta, ali u isti mah i kontroverzan lik koji je primljen u Tenisku kuću slavnih.

Osvojio je samo dva grend slem pehara, iako je mogao mnogo više, da mu u boksu nisu Sjedile lijepe plavuše umjesto trenera. Do sada ste već pogodili ovu “zagonetnu” ličnost. A ako niste, mi ćemo vam pomoći: u pitanju je Marat Safin.

Marat Safin je rođen 27. januara 1980. godine u sportskoj porodici. Tenisom je počeo da se bavi u TK Spartak koji je vodio njegov otac, a u kojem su trenirale i poznate ruske teniserke Ana Kurnjikova i Jelena Dementijeva.

Ipak, kako to sada već ide, kada ste talentovani, brzo prerastete sredinu u kojoj živite (pogledajte Novaka Đokovića), pa vaš talenat zahtijeva da odete tamo gdje možete da rastete i razvijate se. Nije ni Marat bio izuzetak, pa je tako iz Rusije otišao u Valensiju, gdje je počeo da trenira na šljaci.

Imao je 17 godina kada je započeo profesionalnu karijeru. I naravno, odmah je pokazao od kog materijala je napravljen jer je pobijedio Andrea Agasija i to na Rolan Garosu. Znamo svi kako pariska publika može da bude neprijatna, a te 1998. svi su navijali protiv mladog Rusa. Naravno, željeli su da slavi Agasi koji se trudio tih godina da oživi karijeru.

Ali nije se uplašio Rus, dao je sve od sebe i u pet setova je slavio protiv Agasija te je zakazao duel protiv Guge Kuertena, jednog od najboljih šljakaša svih vremena. Iako je na konferenciji koja je prethodila tom meču istakao da nije spreman da pobijedi Brazilca, realnost je bila drugačija. Safin je gubio sa 2:1 u setovima, ali je na kraju “okrenuo” Kuertena i svima jasno stavio do znanja da će čudo od djeteta iz Rusije tek pokazati šta može i šta zna.

Te godine, na njegovom prvom Rolan Garosu, zaustavio ga je tek Sedrik Pioline, takođe u pet setova, u četvrtom kolu. Ali osim što je najavio da njegovo vrijeme tek dolazi, Safin je tenisku javnost upoznao i sa svojim temperamentom.

Jasno je kao dan, da oni koji igraju sa strašću i koji koriste svoj talenat 100%, odnosno oni koji igraju ne štedeći se, moraju da imaju i svoju “divlju” stranu. Nisu to obični ljudi. Ako su nepredvidivi u svojim udarcima tokom poena, nepredvidivi su i u svojim postupcima, pa je tako Safin, nakon što je protiv Pioline, poslao u aut forhend na meč lopti, udario reket o zemlju i razbio ga.

Bio je to početak. Kasnije će mu zaštitni znak postati ta lomljava reketa. ATP nije bio lijen, pa su izračunali da je Rus tatarskog porijekla slomio u karijeri 1.055 reketa. Malo li je? Sa prosječnom kaznom od 300 dolara po polomljenom reketu, lako je izračunati koliko je platio samo za to tokom svoje karijere.

Odisao je sirovošću i samopouzdanjem i u svemu tome djelovao je iskreno, autentično.

„Išao sam malo previše u ekstrem, ali to sam tada bio ja. Nije to bio nikakav bijes i nije bilo usmjereneo ni protiv koga – za mene, to je bio oblik samoizražavanja – izjavio je u jednom od rijetkih intervjua Marat Mubinovič Safin.

Eksploziju njegovog talenta vidjeli smo u godinama koje su tek uslijedile. Titulu u Bostonu je osvojio 1999, dok je godinu dana kasnije pehare podigao u Barseloni, Majorki, Rodžers kupu u Kanadi, US Openu, Taškentu, Sankt Peterburgu i mastersu u Parizu.

U finalu US Opena pobijedio je Pita Samprasa koji je bio apsolutni favorit i tako se domogao prve grend slem titule. Iako je bio postavljen za šestog nosioca i iako je javnost željela pobjedu Pita Samprasa, to se nije dogodilo. U jednom od najupečatljivijih nastupa u finalima grend slema uopšte, Rus je radio šta je htio sa igračem broj jedan na svijetu.

„Meni je sve bilo sporo u tom finalu. Bio sam na svakoj lopti u pravom trenutku, pogodio sam šta sam htio i osjećao sam da sam superioran – rekao je Safin godinama kasnije.

Bio je budućnost tenisa, a onda je upoznao drugu stranu života
Rus je bukvalno ismijavao Samprasovu igru „zaštitnog znaka” na mreži tako što je Amerikanca slomio tačno 21 put na mreži. Nije izgubio nijedan servis, Samprasu je dao samo dvije brejk lopte, obje na servisu za meč kada mu je ruka malo skratila i vrlo brzo riješio meč 6:4, 6:3, 6:3. Sve to sa samo 20 godina, sa samo 12 neiznuđenih grešaka, u prvom grend slem finalu u karijeri i protiv jednog od najboljih tenisera svih vremena.

„On je budućnost tenisa – rekao je Sampras poslije poraza u finalu.

Do kraja te sezone, posle trijumfa u Njujorku, uspio je da podigne pehar još u Taškentu, Sankt Peterborgu i mastersu u Parizu. Svi ti uspjesi odveli su ga na prvo mjesto ATP liste na kojem je završio 2000. godinu.

Slijedeće godine je uspio da odbrani titule u Taškentu i Sankt Peterburgu, a počeo je da otkriva i “drugu stranu života” koja ne podrazumijeva samo treninge, odricanja i naporan rad. Rus je bio sve češći gost glamuroznih žurki u skupim klubovima, vozio se u bijesnim automobilima i žene su ga jednostavno obožavale zbog idealnog izgleda.

Uoči Australijan opena 2002. Safin je došao u kontakt sa poznatim trenerom Darenom Kejhilom koji je bio u dilemi da li da započne saradnju sa “neposlušnim momkom bijelog sporta”. Da prelomi, pomogla mu je supruga koja je bila veliki Maratov fan.

„Kada je čula da pregovaram sa njim, bila je presrectna. Rekla mi je da je prezgodan. Baš tim riječima. Rekla je i da ona i njeni prijatelji idu na sve njegove mečeve i da moram da pristanem da radim sa njim. Pitao sam je da li me zadirkuje ili je ozbiljna, a ona je odgovorila da je najozbiljnija – rekao je Kejhil.

Te 2002. Safin je stigao do finala Australijan opena u kojem je igrao protiv Johansona, a jedna slika sa tog meča aktuelna je i dan-danas. Ako ste kojim slučajem naletjeli na društvenim mrežama na fotografiju na kojoj su tri prelijepe dugokose plavuše, obučene više za noćni provod, a ne i za finale grend slema, onda ste vidjeli sliku iz finala Australijan opena, a pomenute djevojke su bile Safinove prijateljice.

Safin je na meč došao razvezanih patika, iz lože su ga bodrile djevojke ili “Safinete”, kako su ih mediji nazivali. Tog dana je bio Maratov rođendan i titula u Melburnu je trebalo da bude najveći poklon.

Finale je počelo očekivano: Safin je prvi set dobio relativno rutinski sa 6:3, ali je tada Johanson počeo da igra mnogo bolje, a Rus sve lošije. Svijet je sa čuđenjem posmatrao kako Johanson dobija tri seta zaredom i osvaja jednu od najnevjerovatnijih titula u istoriji Open ere.

„Ne znam kako sam izgubio taj meč. Zaista ne. Iznenadio me je kako je igrao, ali ja sam bio loš. Mislim da bi Tomas morao da me poziva na večeru svaki dan do kraja života – rekao je Safin nekoliko godina kasnije.

Upitan da prokomentariše i lijepe plavuše koje su sjedile u boksu, Safin je kratko rekao da ih ne poznaje. Ipak, legenda kaže da je Safin rođendan uoči finala proslavio u ponoć sa pomenutim djevojkama. Bančio je u noćnom klubu, a to je svojevremeno potvrdio i bivši austrijski teniser Danijel Keler, poznat po noćnom životu.

„Bio sam s njim te noći i vidio sam u kakvom je stanju. Bio je toliko pijan da sam ubijeđen da je i na finale došao pijan, ali ljudi to nisu shvatili. Slavio je u klubu kao da već je osvojio turnir. Zbog njega sam počeo da pijem. Računao sam da mu očigledno pomaže kada je u prvih 10, a ja koji ne pijem sam 200. na svijetu – rekao je Austrijanac.

Safin je zaista imao sve. Sa visinom od 194 centimetra kretao se kao Novak Đoković. Njegov dvoručni bekhend je bio i ostao jedan od, ako ne i najbolji na svijetu, a problem za protivnike je bio što je i njegov forhend bio podjednako dobar. Kada je bio „u zoni”, Safin je udarao šta god je htio i nije bilo igrača koji bi mogao da mu parira. Nije postojao.

„Jednog dana ću se smiriti, ali za to moram da nađem pravu ženu. A to je veoma teško. Naravno, ima dana kada bih volio da budem neko drugi i volio bih samo da, recimo, sjedim na pješčanoj plaži ispod palme i pijem koktel, a ne da trčim po terenu na 50 stepeni u Vašingtonu. Pogotovo kada nisam u najboljoj formi i kada nikog ne mogu da dobijem – govorio je tada Safin.

U godinama koje su uslijedile, Safin nije napredovao dalje do 4. kola grend slema sve do Vimbldona 2008. Kad god bi izgubio, nešto u njegovom tijelu bi ga izdalo. Rebra, koljeno, zglob. Spisak povreda je bio dug. Ne može se bez prave pripreme ni igrati na najvišem nivou.

Psihološki nestabilnog, povrede su dodatno narušile njegovo samopouzdanje, a na terenu je često bio sam sebi najveći neprijatelj.

Svađao se sa sudijama, urlao na sebe i cijeli svijet i lomio rekete kao na traci. Ali i takav, Safin je punio stadione gdje god se pojavio jer je uvijek postojala mogućnost da učini nešto čudesno. Nikada nije volio Vimbldon i travu, a jedna od njegovih najpoznatijih izjava je da je “trava za krave, a ne za tenis”.
U periodu od 2005. do 2011. kada je Marat brojao svoje posljednje turnire, pojavila su se tri momka koja su obilježila tenisku eru – Rodžer Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković.

„Da me koljeno nije ubijalo, mogao bih da igram još koju godinu, ali ko zna. Umorio sam se od tenisa i svega toga što je nosio. Izgorio sam. Nisam imao više motiva, počeo sam gubiti od anonimnih i sve zajedno više nije imalo smisla. Uostalom, ako ne možeš da pobijediš Nadala, Đokovića i Federera, koja je svrha igranja – rekao je kasnije Safin.

Kroz čitavu njegovu karijeru priča o tome šta bi se dogodilo da se dogodilo. Šta bi bilo da je imao Nadalovu glavu, da je bio miran kao Đoković, da…

I šta? Da imam glavu kao Nadal, odavno bih se povukao. Odustao bih i ranije jer bi mi takav način života dosadio. Nikada ne bih želio da živim kao Rafa, a on vjerovatno nikad ne bi žiiio kao ja. Ni zbog toga ne bih mijenjao stil, čak i da sam godinama broj 1. Želio sam da budem normalan čovjek i da živim svoj život.Ne bih uživao da sve što mislim o tenisu. Nažalost, moj mozak ne radi tako. Nikad nije i nikada neće. To nisam ja – istakao je Safin.

Marat nikada nije mario za te priče da je mogao više. Nije ga bilo briga šta drugi misle o njemu, nije mu bilo teško da plati kazne za svaki od 1055 reketa koje je razbio… Jednostavno, nije ga bilo briga. Nakon što je zagrlio Del Potra u Bersiju u novembru 2009. u svom poslkednjem meču, Safin je dobio posebne poklone od organizatora i ponovo je ukrao šou uprkos tome što je izgubio meč.

Nakon povlačenja iz tenisa, od Safina se očekivalo da nastavi sa ludim žurkama i razvratnim životom. Ali legendarni Rus je uradio upravo suprotno. Nakon višegodišnjeg odmora, Safin je započeo političku karijeru u decembru 2011. U Dumu je ušao kao predstavnik stranke Vladimira Putina.

„Biću najzgodniji momak u Parlamentu, ali samo zato što svi ostali imaju više od 60 godina – izlanuo je Safin prije ulaska u parlament, gdke je uglavnom bio razočaran. Politikom se bavio do 2017. godine kada je shvatio da to nije za njega.

Međutim, Safin se tada potpuno smirio. Kako je rekao u nedavnom intervjuu, živi sam sa svojim mačkama i ne pušta nikoga u kuću. Potpuno je promijenio način života, koji je sada potpuno drugačiji od načina na koji je živio kao teniser. (Naj portal)